Evanđelje po Luki 9

1Sazvavši pak Dvanaestoricu, dade im moć i ovlast nad svim demonima i da liječe bolesti, 2i posla ih propovijedati Kraljevstvo Božje i iscjeljivati nemoćne, 3i reče im: "Ništa ne uzimajte za put: ni štapa ni torbe ni kruha ni srebra, niti imajte po dvije tunike. 4I u koju god kuću uđete, ondje ostajte i odande polazite. 5I koji vas god ne prime, izlazeći iz onoga grada, otresajte prašinu s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih." 6Izišavši pak, prolažahu po selima navješćujući Radosnu vijest i liječeći posvuda. 7Ču pak Herod tetrarh sve što se zbivaše i bijaše u nedoumici jer neki govorahu da je Ivan ustao od mrtvih, 8neki pak da se Ilija pojavio, a drugi da je ustao neki od drevnih proroka. 9I reče Herod: "Ivana ja obezglavih; tko je pak Ovaj o Kojemu čujem takvo što?" I tražaše Ga vidjeti. 10I vrativši se, apostoli Mu ispripovjediše sve što učiniše. I uzevši ih k Sebi, povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. 11A mnoštva, saznavši, pođoše za Njim. I primivši ih, govoraše im o Kraljevstvu Božjemu, i one koji trebahu izlječenja iscjeljivaše. 12A dan se poče naginjati. Pristupiše pak Dvanaestorica i rekoše Mu: "Otpusti mnoštvo da pođu u okolna sela i polja te odsjednu i nađu hranu, jer smo ovdje u pustom kraju." 13A On im reče: "Podajte im vi jesti." Oni pak rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim ako mi pođemo i kupimo jela za sav ovaj narod." 14Jer bijaše oko pet tisuća muževa. Reče pak učenicima Svojim: "Posjednite ih u skupine po pedesetak." 15I učiniše tako i posjedoše sve. 16A On uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda gore u Nebo, blagoslovi ih i razlomi te davaše učenicima da stave pred mnoštvo. 17I jedoše i nasitiše se svi; i bi podignuto onoga što im preteče dvanaest košara ulomaka. 18I dogodi se, dok On nasamo moljaše, bijahu s Njim učenici; i On ih upita govoreći: "Što govori mnoštvo, tko sam Ja?" 19A oni odgovoriše i rekoše: "Ivan Krstitelj; drugi pak: Ilija; a drugi da je ustao neki od drevnih proroka." 20A On im reče: "A vi, što vi govorite, tko sam Ja?" Petar pak odgovori i reče: "Krist Božji." 21A On im zaprijeti i zapovjedi da to nikomu ne govore, 22rekavši da Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i treći dan biti podignut. 23Govoraše pak svima: "Ako tko hoće ići za Mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka uzima križ svoj svaki dan i neka Me slijedi. 24Jer tko god hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko god izgubi život svoj radi Mene, taj će ga spasiti. 25Ta što koristi čovjeku ako stekne sav svijet, a samoga sebe izgubi ili sebi naudi? 26Jer tko se god postidi Mene i Mojih riječi, toga će se Sin Čovječji postidjeti kada dođe u Slavi Svojoj i Očevoj i svetih anđela. 27A kažem vam uistinu: imaju neki od onih što ovdje stoje koji nipošto neće okusiti smrti dok ne vide Kraljevstvo Božje." 28Dogodi se pak nakon tih riječi oko osam dana, uze On sa Sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru pomoliti se. 29I dok se On moljaše, izgled Lica Njegova postade drugačiji, a odijelo Njegovo bijelo, blistavo. 30I gle, dva muža razgovarahu s Njim, koji bijahu Mojsije i Ilija, 31koji, ukazavši se u slavi, govorahu o Njegovu izlasku koji namjeravaše ispuniti u Jeruzalemu. 32A Petar i oni s njim bijahu otežali od sna; razbudivši se pak, vidješe Slavu Njegovu i ona dva muža koja stajahu s Njim. 33I dogodi se, dok se oni odjeljivahu od Njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro je nama ovdje biti; načinimo tri sjenice: jednu Tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji", ne znajući što govori. 34Dok on to govoraše, pojavi se oblak i zasjenjivaše ih; a prestrašiše se kad uđoše u oblak. 35I dođe glas iz oblaka govoreći: "Ovo je Sin Moj, Izabranik! Njega slušajte!" 36I kad glas minu, nađe se Isus sam. I oni ušutješe i nikomu ne javiše u one dane ništa od onoga što su vidjeli. 37Dogodi se pak idućega dana, kad siđoše s gore, srete Ga mnoštvo veliko. 38I gle, čovjek iz mnoštva povika govoreći: "Učitelju, molim Te, pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac; 39i gle, duh ga hvata te iznenada viče i trza ga s pjenom, i jedva odlazi od njega lomeći ga. 40I zamolih učenike Tvoje da ga izagnaju, i ne mogoše." 41A Isus odgovori i reče: "O naraštaju nevjerni i izopačeni, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo sina svojega." 42A dok on još prilažaše, obori ga demon i strese grčevima. Zaprijeti pak Isus duhu nečistomu i izliječi dječaka te ga vrati ocu njegovu. 43I svi se zapanjahu nad Veličanstvom Božjim. A dok se svi čuđahu svemu što On činjaše, reče učenicima Svojim: 44"Stavite vi u uši svoje ove riječi: ta Sin Čovječji ima biti predan u ruke ljudske." 45Ali oni ne razumijevahu te riječi, i bijaše prekrivena od njih da je ne shvate; i bojahu se upitati Ga o toj riječi. 46Uđe pak pomisao među njih: tko bi od njih bio najveći. 47A Isus, znajući pomisao srca njihova, dohvati djetence, postavi ga pokraj Sebe, 48i reče im: "Tko god primi ovo djetence u Ime Moje, Mene prima; i tko god Mene primi, prima Onoga Koji Me posla. Ta tko je najmanji među svima vama, taj je velik." 49Odgovori pak Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo nekoga kako u Imenu Tvojemu izgoni demone i priječismo mu, jer ne ide s nama za Tobom." 50A Isus mu reče: "Ne priječite; ta tko nije protiv vas, za vas je." 51Dogodi se pak, kad se navršavahu dani uznesenja Njegova, i On utvrdi Lice Svoje da ide u Jeruzalem. 52I posla glasnike pred Licem Svojim. I otišavši, uđoše u selo samarijansko da Mu priprave, 53i ne primiše Ga, jer Lice Njegovo bijaše okrenuto na put u Jeruzalem. 54Vidjevši pak to, učenici Jakov i Ivan rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka vatra siđe s Neba i uništi ih?" 55A On se okrenu i prekori ih, 56i odoše u drugo selo. 57A dok oni iđahu putem, reče Mu netko: "Slijedit ću Te kamo god pođeš." 58I reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice Nebeske obitavališta, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." 59A drugomu reče: "Slijedi Me!" On pak reče: "Gospodine, dopusti mi da najprije odem i ukopam oca svojega." 60A On mu reče: "Pusti mrtve neka ukopaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj Kraljevstvo Božje." 61Reče pak i drugi: "Slijedit ću Te, Gospodine, ali dopusti mi najprije oprostiti se s ukućanima svojim." 62A Isus mu reče: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za Kraljevstvo Božje."