I jedoše i nasitiše se svi; i bi podignuto onoga što im preteče dvanaest košara ulomaka.
I jedoše i nasitiše se svi; i bi podignuto onoga što im preteče dvanaest košara ulomaka.
I dogodi se, dok On nasamo moljaše, bijahu s Njim učenici; i On ih upita govoreći: "Što govori mnoštvo, tko sam Ja?"
A oni odgovoriše i rekoše: "Ivan Krstitelj; drugi pak: Ilija; a drugi da je ustao neki od drevnih proroka."
A On im reče: "A vi, što vi govorite, tko sam Ja?" Petar pak odgovori i reče: "Krist Božji."
A On im zaprijeti i zapovjedi da to nikomu ne govore,
A oni odgovoriše i rekoše: "Ivan Krstitelj; drugi pak: Ilija; a drugi da je ustao neki od drevnih proroka."
A oni odgovarajući rekoše: jedni vele da si Jovan krstitelj, a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka.
οἱ δὲ ἀποκριθέντες εἶπαν· Ἰωάννην τὸν βαπτιστήν, ἄλλοι δὲ Ἠλίαν, ἄλλοι δὲ ὅτι προφήτης τις τῶν ἀρχαίων ἀνέστη.
hoi de apokrithentes eipan Iōannēn ton baptistēn alloi de Ēlian alloi de hoti prophētēs tis tōn archaiōn anestē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ti a odgovorivši rekoše: Ivana toga Krstitelja, drugi a Iliju, drugi a da prorok neki tih drevnih ustade."
1. odgovorivši rekoše Izvornik: ἀποκριθέντες εἶπαν [apokrithentes eipan] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s deponentnim, aktivnim značenjem) u nominativu množine muškog roda, uz glavni glagol u aoristu aktivnom. Tipičan biblijski semitizam koji naglašava svečani početak odgovora u dijalogu. Značenje: Učenici vjerno prenose glas naroda, nabrajajući najuzvišenije kategorije kojima je tadašnje židovstvo moglo opisati Božjeg poslanika.
2. Krstitelja Izvornik: τὸν βαπτιστήν [ton baptistēn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom, u apoziciji prema imenu 'Ivana'. Akuzativ ovisi o glagolu 'govore' i infinitivu 'biti' iz prethodnog stiha. Značenje: Izvedeno od glagola 'baptizō' (uroniti, podroniti). Označava onoga koji uranja u vodu radi obraćenja; narod u Isusovoj proročkoj snazi vidi oživjelu prisutnost nedavno pogubljenog Ivana.
3. drugi a Izvornik: ἄλλοι δὲ [alloi de] Gramatika: Zamjenički pridjev u nominativu množine muškog roda uz česticu 'de' koja ovdje služi za nizanje i blago razlikovanje pojedinih skupina u mnoštvu. Značenje: Dvaput ponovljen izraz zorno oslikava podijeljenost i nesigurnost ljudskih prosudbi o Isusu kada se oslanjaju samo na izvanjske znakove.
4. tih drevnih Izvornik: τῶν ἀρχαίων [tōn archaiōn] Gramatika: Poimeničeni pridjev u genitivu množine muškog roda s određenim članom. Riječ je o partitivnom genitivu koji označava cjelinu iz koje potječe 'neki prorok'. Značenje: Izvedeno od 'archē' (početak, iskon). Odnosi se na velike proroke iz davnine, iz klasičnog doba izraelske povijesti spasenja, čime narod priznaje Isusov izniman proročki autoritet, ali ga još uvijek gleda kroz prizmu prošlosti.
5. ustade Izvornik: ἀνέστη [anestē] Gramatika: Glagol u drugom aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, s neprelaznim značenjem ('ustao je'). Označava dovršen događaj povratka u život. Značenje: Glagol 'anistēmi' temeljni je novozavjetni izraz za uskrsnuće od mrtvih; dok narod nagađa o čudesnom povratku nekog starog proroka, evanđelist nenametljivo priprema čitatelja za stvarnost samog Isusova uskrsnuća. Imena: - Ivan [Ἰωάννην (grč. Ἰωάννης; heb. יוֹחָנָן Yôḥānān) / Iōannēn] (osoba) Znači: Jahve je milostiv / Jahve se smilovao Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teofornog imena Yochanan (skraćeno od Yehohanan), tvorenog od Božjeg imena 'Jahve' i glagolskog korijena 'chanan' (biti milostiv, iskazati naklonost). U hrvatskom tekstu stiha uz ime stoji i njegov nadimak 'Krstitelj' (grč. baptistēs - uranjatelj).
- Ilija [Ἠλίαν (grč. Ἠλίας; heb. אֵלִיָּהוּ ’Ēliyyāhû) / Ēlian] (osoba) Znači: Moj Bog je Jahve Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Eliyyahu, sastavljenog od imenice 'El' (Bog) s posvojnim sufiksom za 1. lice jednine ('moj') te skraćenog oblika Božjeg imena 'Yah / Yahoo' (Jahve). Cijelo ime je proročka vjeroispovijest u jednoga Boga.
Ovaj stih (Luka 9,19) vjerno oslikava duboku konfuziju, ali i strahopoštovanje koje je židovski narod osjećao promatrajući Isusa. Ljudi su očito prepoznali Njegovu božansku silu i nadnaravni autoritet, pripisujući mu najviše duhovne uloge iz svoje bogate tradicije. Međutim, svrstavajući Ga među velike ljude iz prošlosti – bio to Ivan Krstitelj, Ilija ili neki drevni prorok – narod ga je još uvijek držao samo za 'preteču', nesposoban prihvatiti Njegov stvarni identitet obećanog Spasitelja.
Time stih služi kao majstorski literarni i teološki kontrast za ono što neposredno slijedi. Dok svijet Isusa vidi isključivo u okvirima ljudske povijesti i proročkog kontinuiteta, Petar će već u idućem stihu probiti tu granicu i po objavi Oca nebeskog Isusa proglasiti Mesijom, Pomazanikom Božjim. Ovaj tekst nas podsjeća da bez osobne vjere i božanske objave, puko ljudsko divljenje uvijek ostaje nedovoljno za prepoznavanje istinskog Isusovog identiteta.