A oni odgovoriše i rekoše: "Ivan Krstitelj; drugi pak: Ilija; a drugi da je ustao neki od drevnih proroka."
A oni odgovoriše i rekoše: "Ivan Krstitelj; drugi pak: Ilija; a drugi da je ustao neki od drevnih proroka."
A On im reče: "A vi, što vi govorite, tko sam Ja?" Petar pak odgovori i reče: "Krist Božji."
A On im zaprijeti i zapovjedi da to nikomu ne govore,
rekavši da Sin Čovječji treba mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i treći dan biti podignut.
Govoraše pak svima: "Ako tko hoće ići za Mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka uzima križ svoj svaki dan i neka Me slijedi.
A On im zaprijeti i zapovjedi da to nikomu ne govore,
A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga
ὁ δὲ ἐπιτιμήσας αὐτοῖς παρήγγειλεν μηδενὶ λέγειν τοῦτο
ho de epitimēsas autois parēngeilen mēdeni legein touto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On a zaprijetivši im zapovjedi nikome govoriti ovo"
1. On a Izvornik: ὁ δὲ [ho de] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda u funkciji osobne zamjenice ('On') te postpozitivna čestica 'de' koja označava prijelaz i blagu suprotnost. Značenje: Uspostavlja promjenu govornika nakon Petrove ispovijesti u prethodnom stihu te uvodi Isusovu neočekivanu i ozbiljnu reakciju na to priznanje.
2. zaprijetivši im Izvornik: ἐπιτιμήσας αὐτοῖς [epitimēsas autois] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda uz osobnu zamjenicu u dativu množine. Izražava čvrstu, odlučnu radnju koja prati ili neposredno prethodi glavnom glagolu zapovijedanja. Značenje: Glagol nosi snažan ton ukora ili stroge opomene (isti se izraz koristi pri izgonu zloduha i smirivanju oluje), čime Isus odlučno suzbija pogrešna, političko-triumfalistička očekivanja učenika o Mesiji.
3. zapovjedi Izvornik: παρήγγειλεν [parēngeilen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Označava konkretnu, autoritativnu i dovršenu zapovijed. Značenje: Riječ potječe iz vojne i pravne terminologije za prosljeđivanje službene naredbe s višeg autoriteta, naglašavajući neopozivost Isusove upute o šutnji.
4. nikome govoriti ovo Izvornik: μηδενὶ λέγειν τοῦτο [mēdeni legein touto] Gramatika: Niječna zamjenica u dativu jednine, infinitiv prezenta aktivnog i pokazna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda. Prezent infinitiva ovdje izražava trajnu zabranu ('uopće ne govoriti / ne razglašavati'). Značenje: Takozvana 'mesijanska tajna': učenici ne smiju javno propovijedati da je Isus Krist prije nego što se Njegovo poslanje u potpunosti očituje kroz križ i uskrsnuće.
Ovaj stih predstavlja klasičan i iznimno snažan primjer onoga što se u novozavjetnoj teologiji naziva 'mesijanska tajna'. Isus koristi izrazito autoritativne glagole ('epitimēsas' i 'parēngeilen') kako bi svojim učenicima izričito i beziznimno zabranio otkrivanje istine o Njegovom identitetu kao Krista (Pomazanika).
Teološki razlog za ovu strogu šutnju proizlazi iz opasnosti od pogrešnog razumijevanja Mesije u tadašnjem društvu. Židovski je narod mahom očekivao političkog i vojnog osloboditelja koji će srušiti rimsku vlast. Isusova stvarna misija podrazumijevala je patnju, smrt na križu i uskrsnuće. Kako bi spriječio da se Njegovo poslanje svede na puku pobunu ili zemaljsko kraljevstvo, On zabranjuje naviještanje te titule sve dok Njegovo djelo otkupljenja ne bude dovršeno i time ispravno shvaćeno.