Govoraše pak i učenicima: "Bijaše bogat čovjek koji imaše upravitelja, i ovaj mu bi optužen da rasipa njegovo imanje.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Govoraše pak i učenicima: "Bijaše bogat čovjek koji imaše upravitelja, i ovaj mu bi optužen da rasipa njegovo imanje.
I pozva ga pa mu reče: 'Što ovo čujem o tebi? Predaj račun o svojoj upravi, jer više ne možeš upravljati.'
A upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim, jer gospodar moj oduzima upravu od mene? Kopati ne mogu, prositi se stidim.
Govoraše pak i učenicima: "Bijaše bogat čovjek koji imaše upravitelja, i ovaj mu bi optužen da rasipa njegovo imanje.
A učenicima svojijem govoraše: bijaše jedan čovjek bogat koji imaše pristava, i toga oblagaše kod njega da mu prosipa imanje,
Ἔλεγεν δὲ καὶ πρὸς τοὺς μαθητάς αὐτοῦ· ἄνθρωπός τις ἦν πλούσιος ὃς εἶχεν οἰκονόμον, καὶ οὗτος διεβλήθη αὐτῷ ὡς διασκορπίζων τὰ ὑπάρχοντα αὐτοῦ.
Elegen de kai pros tous mathētas autou anthrōpos tis ēn plousios hos eichen oikonomon kai houtos dieblēthē autō hōs diaskorpizōn ta huparchonta autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govoraše pak i k tim učenicima: Čovjek neki bijaše bogat koji imaše upravitelja, i ovaj bi optužen njemu kao rasipajući ta imanja njegova."
1. Govoraše pak i Izvornik: Ἔλεγεν δὲ καὶ [Elegen de kai] Gramatika: Glagol je u imperfektu aktiva, 3. lice jednine, što označava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti, odnosno uvod u dulje izlaganje. Čestica 'de' označava blagi prijelaz u pripovijedanju, dok 'kai' (i, također) proširuje krug slušatelja. Značenje: Ova konstrukcija povezuje novu prispodobu s prethodnim poglavljem gdje je Isus govorio farizejima i pismoznancima. Riječ 'i' (također) naglašava da se pouka sada izravno upravlja učenicima, premda su farizeji još uvijek prisutni i slušaju.
2. upravitelja Izvornik: οἰκονόμον [oikonomon] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine bez određenog člana, u službi izravnog objekta glagola 'imaše' (u imperfektu). Složena je od imenice 'oikos' (kuća, dom) i glagola 'nemō' (upravljati, raspoređivati). Značenje: U antičkom svijetu 'oikonomos' je bio upravitelj imanja (često slobodnjak ili visoko pozicionirani rob) koji je imao punu pravnu ovlast voditi gospodareve financije i sklapati ugovore u njegovo ime. U biblijskoj teologiji ta slika postaje metafora za čovjeka kojemu je Bog povjerio darove i dobra na odgovorno upravljanje.
3. bi optužen Izvornik: διεβλήθη [dieblēthē] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva, 3. lice jednine, od složenice 'diaballō' (doslovno: prebaciti preko, probosti riječima, oklevetati ili optužiti). Aorist označava konkretnu, dovršenu radnju prijave koja je došla do gospodara. Značenje: Od istog korijena dolazi imenica 'diabolos' (klevetnik, tužitelj, đavao). Iako glagol često nosi nijansu zlonamjerne klevete, u ovom kontekstu optužba se pokazuje utemeljenom jer upravitelj u nastavku uopće ne pokušava osporiti svoju krivnju.
4. kao rasipajući Izvornik: ὡς διασκορπίζων [hōs diaskorpizōn] Gramatika: Prilog 'hōs' u kombinaciji s participom prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda. Ova konstrukcija u grčkom uvodi subjektivni razlog optužbe (ono što tužitelji tvrde), a prezent participa naglašava da rasipanje traje upravo u to vrijeme. Značenje: Glagol 'diaskorpizō' izvorno znači raspršiti ili razbacati (npr. pri vijanju žita). Isti je glagol upotrijebljen svega nekoliko redaka ranije (Lk 15,13) za mlađeg sina koji je 'rasuo' svoje imanje, čime Luka stilski i tematski povezuje ove dvije prispodobe.
5. ta imanja Izvornik: τὰ ὑπάρχοντα [ta huparchonta] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktiva u akuzativu množine srednjeg roda, praćen određenim članom. Doslovno znači 'ono što postoji' ili 'ono što je pri ruci', a u običajnom jeziku označava cjelokupnu imovinu ili posjed. Značenje: U Lukinu evanđelju ovaj izraz redovito označava materijalna dobra kojima čovjek raspolaže. Upravitelj je rasipao ono što nije bilo njegovo, već je pripadalo gospodaru, što pogađa samu srž grijeha neodgovornog raspolaganja Božjim darovima.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (16,1) predstavlja uvod u kompleksnu prispodobu o nepoštenom upravitelju. Započinje jasnim uspostavljanjem temeljne dinamike odnosa između autoriteta (Gospodara, koji predstavlja Boga) i sluge (upravitelja, koji predstavlja čovjeka-vjernika). Radnja se odmah pokreće krizom: optužbom za rasipanje povjerenih dobara, čime se narušava savez povjerenja.
Teološka poruka samog uvoda je snažno podsjećanje na odgovornost. Korišteni vokabular (upravitelj, optužen, rasipanje) stvara atmosferu polaganja računa. Ističe se istina da materijalna, ali i sva druga dobra koja posjedujemo, zapravo nisu naša. Naša uloga je uloga upravitelja, i nebriga ili rasipanje tih darova predstavlja iznevjeravanje Božjeg povjerenja koje neumitno vodi pred sud.