Govoraše pak i učenicima: "Bijaše bogat čovjek koji imaše upravitelja, i ovaj mu bi optužen da rasipa njegovo imanje.
Govoraše pak i učenicima: "Bijaše bogat čovjek koji imaše upravitelja, i ovaj mu bi optužen da rasipa njegovo imanje.
I pozva ga pa mu reče: 'Što ovo čujem o tebi? Predaj račun o svojoj upravi, jer više ne možeš upravljati.'
A upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim, jer gospodar moj oduzima upravu od mene? Kopati ne mogu, prositi se stidim.
Znam što ću učiniti da me, kada budem smijenjen s uprave, prime u svoje domove.'
I pozva k sebi svakoga pojedinog od dužnika svojega gospodara pa govoraše prvomu: 'Koliko duguješ mojemu gospodaru?'
A upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim, jer gospodar moj oduzima upravu od mene? Kopati ne mogu, prositi se stidim.
A pristav od kuće reče u sebi: šta ću činiti? Gospodar moj uzima od mene upravljanje kuće: kopati ne mogu, prositi stidim se.
εἶπεν δὲ ἐν ἑαυτῷ ὁ οἰκονόμος· τί ποιήσω, ὅτι ὁ κύριός μου ἀφαιρεῖται τὴν οἰκονομίαν ἀπ᾽ ἐμοῦ; σκάπτειν οὐκ ἰσχύω, ἐπαιτεῖν αἰσχύνομαι.
eipen de en he'autō ho oikonomos ti poiēsō hoti ho kurios mou aphaireitai tēn oikonomian ap᾽ emou skaptein ouk ischuō epaitein aischunomai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak u sebi taj upravitelj: Što da učinim, jer taj gospodar moj oduzima tu upravu od mene? Kopati ne mogu, prositi stidim se."
1. Reče pak u sebi Izvornik: εἶπεν δὲ ἐν ἑαυτῷ [eipen de en he'autō] Gramatika: Glagol je u aoristu aktiva, 3. lice jednine, dok prijedložni izraz s povratnom zamjenicom u dativu jednine označava unutarnji prostor razmišljanja. Značenje: Tipičan semitski idiom za unutarnji monolog koji Luka često koristi u prispodobama (npr. kod rasipnog sina ili bogatog bezumnika) kako bi čitatelju otkrio skrivene motive, strahove i proračunatost lika u trenutku krize.
2. Što da učinim Izvornik: τί ποιήσω [ti poiēsō] Gramatika: Glagol 'poieō' u konjunktivu aorista aktiva, 1. lice jednine. Riječ je o deliberativnom konjunktivu koji se koristi u pitanjima kada govornik u nedoumici preispituje samoga sebe što mu je činiti. Značenje: Ovo pitanje izražava egzistencijalnu prekretnicu čovjeka suočenog s gubitkom sigurnosti. Umjesto da zapadne u očaj, upravitelj odmah usmjerava sve svoje misli na pronalaženje praktičnog izlaza iz nevolje.
3. oduzima Izvornik: ἀφαιρεῖται [aphaireitai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa medija, 3. lice jednine. Prezent ovdje označava radnju koja je već započela i u tijeku je: gospodar mu je već priopćio odluku, ali primopredaja računa još nije izvršena. Značenje: Medijalni oblik naglašava da gospodar uzima upravu natrag k sebi, u svoju korist i pod svoju izravnu kontrolu. Upravo taj kratki vremenski prozor između najave otkaza i konačne predaje knjiga daje upravitelju priliku za djelovanje.
4. Kopati ne mogu Izvornik: σκάπτειν οὐκ ἰσχύω [skaptein ouk ischuō] Gramatika: Prezent infinitiva aktiva 'skaptein' (kopati) stoji na početku klauzule radi naglaska, a slijedi ga glagol 'ischuō' u prezentu aktiva, 1. lice jednine, koji znači imati fizičku snagu, biti kadar ili sposoban. Značenje: Kopanje zemlje bilo je simbol najtežeg fizičkog rada nadničara. Upravitelj, naviknut na uredski posao i povlašteni položaj, iskreno priznaje sebi da nema fizičke snage ni izdržljivosti za takav život.
5. prositi stidim se Izvornik: ἐπαιτεῖν αἰσχύνομαι [epaitein aischunomai] Gramatika: Prezent infinitiva aktiva 'epaitein' (prositi, moljakati) paralelno s prethodnom klauzulom stoji na prvom mjestu, uz glagol u prezentu medija/pasiva, 1. lice jednine. Značenje: U antičkom mediteranskom društvu, u kojem su čast i sram temeljne društvene vrijednosti, pad s visokog položaja upravitelja na status prosjaka predstavljao je potpuni društveni slom i nepodnošljivo poniženje.
Ovaj stih (Luka 16:3) majstorski oslikava trenutak teške egzistencijalne krize u kojoj se čovjek suočava s neizbježnim posljedicama vlastitih djela i potpunim gubitkom povjerene mu uloge. Upravitelj hladnoglavo prepoznaje stvarnost svoje situacije: njegova stara pozicija je nepovratno gotova, za fizički rad nema snage, a za prosjačenje ima previše ponosa, što ga prisiljava na traženje radikalnog izlaza.
Teološki gledano, stih funkcionira kao poziv na duhovno buđenje. Upraviteljeva pragmatična i hitna potraga za rješenjem (koja slijedi u nastavku prispodobe) služi kao Isusov poticaj vjernicima da s jednakom, ako ne i većom ozbiljnošću i mudrošću, promišljaju o svojoj vječnoj sudbini i načinu na koji danas upravljaju onime što im je Bog povjerio.