Poslije pak ovoga postavi Gospodin drugu sedamdeset dvojicu i posla ih po dvojicu pred Licem Svojim u svaki grad i mjesto kamo On namjeravaše doći.
Poslije pak ovoga postavi Gospodin drugu sedamdeset dvojicu i posla ih po dvojicu pred Licem Svojim u svaki grad i mjesto kamo On namjeravaše doći.
Govoraše pak njima: "Žetva je doista velika, a radnika malo; pomolite se dakle Gospodaru žetve da pošalje radnike u žetvu Svoju.
Idite! Evo, šaljem vas kao janjce usred vukova.
Poslije pak ovoga postavi Gospodin drugu sedamdeset dvojicu i posla ih po dvojicu pred Licem Svojim u svaki grad i mjesto kamo On namjeravaše doći.
A potom izabra Gospod i drugijeh sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šćaše sam doći.
Μετὰ δὲ ταῦτα ἀνέδειξεν ὁ κύριος καὶ ἑτέρους ἑβδομήκοντα δύο καὶ ἀπέστειλεν αὐτοὺς ἀνὰ δύο δύο πρὸ προσώπου αὐτοῦ εἰς πᾶσαν πόλιν καὶ τόπον οὗ ἤμελλεν αὐτὸς ἔρχεσθαι.
Meta de tauta anedeixen ho kurios kai heterous hebdomēkonta duo kai apesteilen autous ana duo duo pro prosōpou autou eis pasan polin kai topon hou ēmellen autos erchesthai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Poslije pak ovoga postavi Gospodin druge sedamdeset dvojicu i posla ih po dva dva pred licem svojim u svaki grad i mjesto kamo namjeravaše on dolaziti."
1. postavi Izvornik: ἀνέδειξεν [anedeixen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, koji označava jednokratan i svečan čin izbora i javnog proglašenja. Značenje: Doslovno znači 'uzdići na vidjelo' ili 'javno pokazati', te se u antici koristilo za službeno imenovanje na neku visoku dužnost. Time Luka naglašava da slanje ovih učenika nije slučajno, nego službeni nalog samoga Gospodina.
2. Gospodin Izvornik: ὁ κύριος [ho kurios] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom, vršitelj radnje u rečenici. Značenje: Luka u pripovjednom tekstu često naziva Isusa 'Gospodinom' (naslovom kojim grčki Stari zavjet prevodi Božje ime), ističući njegov božanski autoritet i suverenost nad poslanjem Crkve.
3. druge sedamdeset dvojicu Izvornik: ἑτέρους ἑβδομήκοντα δύο [heterous hebdomēkonta duo] Gramatika: Akuzativ množine muškog roda zamjeničkog pridjeva koji označava 'druge (različite od prethodnih)', uz nepromjenjive glavne brojeve. Značenje: Pridjev 'heterous' razlikuje ovu širu skupinu od Dvanaestorice koji su ranije poslani (Lk 9,1). Broj sedamdeset (ili sedamdeset dva u grčkom prijevodu Staroga zavjeta) odgovara popisu poganskih naroda u Postanku 10, pa ovo poslanje proročki naviješta sveopću misiju svim narodima svijeta, ali i Mojsijevih sedamdeset starješina (Br 11).
4. po dva dva Izvornik: ἀνὰ δύο δύο [ana duo duo] Gramatika: Distributivni prijedlog 'ana' praćen udvojenim brojem 'dva', što je semitski način izražavanja razdiobe koji se uvukao u biblijski grčki. Značenje: Slanje u parovima pružalo je uzajamnu potporu i sigurnost na putu, ali je ujedno ispunjavalo i starozavjetno pravno načelo (Pnz 19,15) prema kojem je za pravovaljano svjedočanstvo potrebna riječ barem dvojice svjedoka.
5. pred licem svojim Izvornik: πρὸ προσώπου αὐτοῦ [pro prosōpou autou] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom jednine srednjeg roda, doslovni prijevod hebrejskog izraza 'lifnei' (pred lice). Značenje: Ovaj biblijski izričaj podsjeća na proroka Malahiju (Mal 3,1) i glasnika koji pripravlja put pred Gospodinom. Učenici nisu samostalni propovjednici, nego preteče čija je jedina uloga pripraviti ljude za osobni susret s Kristom koji dolazi za njima.
6. namjeravaše on dolaziti Izvornik: ἤμελλεν αὐτὸς ἔρχεσθαι [ēmellen autos erchesthai] Gramatika: Imperfekt glagola 'mellō' (namjeravati, trebati, biti na putu da se učini) s naglašenom zamjenicom 'autos' (on sam) i prezentom infinitiva. Značenje: Glagol 'mellō' u Lukinu evanđelju često nosi nijansu božanske nužnosti i spasenjskog nauma. Isusov put prema Jeruzalemu odvija se po unaprijed određenom Očevu planu, a naglašeno 'on sam' potvrđuje da riječ učenika vodi k osobnom dolasku samoga Gospodina.
Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Luka 10,1) predstavlja ključni i prijelomni trenutak širenja Isusove misije, u kojem On ovlašćuje i šalje potpuno novu skupinu učenika kao svoje osobne preteče. Strogo doslovni prijevod jasno otkriva promišljenost i preciznost Isusovog plana: učenike planski šalje u parovima zbog ostvarivanja pravne vjerodostojnosti svjedočanstva i nužne međusobne zaštite, delegirajući im svoj autoritet da pripreme put za Njegov neposredni dolazak.
U teološkom smislu, čin slanja sedamdeset dvojice (ili sedamdesetorice) učenika snažno simbolizira univerzalnost Božjeg poziva koji prvi put službeno izlazi iz uskih okvira Dvanaestorice. Ovaj događaj nedvosmisleno ukazuje na to da zadaća evangelizacije svijeta nije rezervirana isključivo za apostole, već je povjerena široj zajednici Kristovih sljedbenika koji u svijetu aktivno djeluju kao Gospodinovi opunomoćeni izaslanici.