Poslije pak ovoga postavi Gospodin drugu sedamdeset dvojicu i posla ih po dvojicu pred Licem Svojim u svaki grad i mjesto kamo On namjeravaše doći.
Govoraše pak njima: "Žetva je doista velika, a radnika malo; pomolite se dakle Gospodaru žetve da pošalje radnike u žetvu Svoju.
Idite! Evo, šaljem vas kao janjce usred vukova.
Ne nosite kese, ni torbe, ni obuće, i nikoga putem ne pozdravljajte.
A u koju god kuću uđete, najprije govorite: 'Mir domu ovome!'
Idite! Evo, šaljem vas kao janjce usred vukova.
Idite; eto ja vas šaljem kao jaganjce među vukove.
ὑπάγετε· ἰδοὺ ἐγὼ ἀποστέλλω ὑμᾶς ὡς ἄρνας ἐν μέσῳ λύκων.
hupagete idou egō apostellō humas hōs arnas en mesō lukōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Odlazite; evo šaljem vas kao janjce u sredini vukova."
1. Odlazite Izvornik: ὑπάγετε [hupagete] Gramatika: Imperativ prezenta aktivnog, 2. lice množine, koji zapovijeda kretanje na put i trajno vršenje poslanja. Značenje: Kratka i odlučna zapovijed kojom Isus pokreće učenike; oni koji su netom pozvani moliti za radnike u žetvi sada i sami postaju odgovor na vlastitu molitvu.
2. evo šaljem vas Izvornik: ἰδοὺ ἀποστέλλω ὑμᾶς [idou apostellō humas] Gramatika: Uzvik 'idou' (evo, gle) za privlačenje pozornosti uz prezent indikativa aktivnog u 1. licu jednine, koji izriče neposrednu sadašnjost i trajnu valjanost čina. Značenje: Glagol 'apostellō' (od kojeg dolazi riječ apostol) označava opunomoćeno slanje u kojem poslanik zastupa samoga pošiljatelja. Unatoč opasnostima koje slijede, učenici idu pod izravnim autoritetom i jamstvom samoga Krista.
3. kao janjce u sredini vukova Izvornik: ὡς ἄρνας ἐν μέσῳ λύκων [hōs arnas en mesō lukōn] Gramatika: Poredbena čestica s akuzativom množine ('arnas' - janjce, mlade ovnove) te prijedložni izraz u dativu jednine s genitivom množine ('lukōn' - vukova). Značenje: Slika krajnje ranjivosti i nezaštićenosti: janjci nemaju nikakvo prirodno oružje protiv grabežljivaca, a ipak bivaju poslani ravno u njihovu sredinu. Kristovi učenici u neprijateljskom svijetu ne pobjeđuju silom ni lukavstvom, nego krotkošću i potpunim oslanjanjem na Božju zaštitu, nasljedujući samog Jaganjca Božjeg.
Ovim stihom (Luka 10:3) Isus priprema svoje učenike na surovu realnost kršćanske misije u palom svijetu. On ne skriva predstojeće opasnosti niti nudi iluziju potpune zemaljske sigurnosti, već jasno oslikava paradoks Božjeg kraljevstva: učenici su poslani s porukom mira, istine i spasenja, poput nevinih i ranjivih janjaca, u okruženje koje je duboko neprijateljsko i razorno, vizualizirano u obliku čopora vukova.
Dublja teološka poruka naglašava nužnost apsolutne ovisnosti o Dobrom Pastiru. Janjad koja se nađe okružena vukovima ne može preživjeti oslanjajući se na vlastitu snagu, agresivnost ili svjetovno lukavstvo. Njihova jedina stvarna zaštita i snaga leže u autoritetu Onoga koji im kaže: "Evo, ja vas šaljem". To od njih zahtijeva radikalnu vjeru i pouzdanje da će Bog ostvariti svoj naum unatoč njihovoj prividnoj bespomoćnosti, te da snaga za uspjeh misije dolazi odozgo.