Dogodi se pak u one dane da izađe odredba od Cezara Augusta da se popiše sav nastanjeni svijet.
Dogodi se pak u one dane da izađe odredba od Cezara Augusta da se popiše sav nastanjeni svijet.
Ovaj prvi popis dogodi se dok je Sirijom upravljao Kvirinije.
I iđahu svi upisivati se, svaki u svoj grad.
Dogodi se pak u one dane da izađe odredba od Cezara Augusta da se popiše sav nastanjeni svijet.
U to vrijeme pak iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se prepiše sav svijet.
Ἐγένετο δὲ ἐν ταῖς ἡμέραις ἐκείναις ἐξῆλθεν δόγμα παρὰ Καίσαρος Αὐγούστου ἀπογράφεσθαι πᾶσαν τὴν οἰκουμένην.
Egeneto de en tais hēmerais ekeinais exēlthen dogma para Kaisaros Augoustou apographesthai pasan tēn oikoumenēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dogodi se pak u tim danima onima izađe odredba od Cezara Augusta popisivati svu tu nastanjenu zemlju."
1. Dogodi se pak Izvornik: Ἐγένετο δὲ [Egeneto de] Gramatika: Glagol je u aoristu indikativa medija (deponentni), 3. lice jednine, praćen veznikom blagog prijelaza. Izriče cjelovito zbivanje koje uvodi novu povijesnu scenu. Značenje: Luka preuzima karakterističan izraz iz grčkog prijevoda Staroga zavjeta (Septuaginte) kako bi pokazao da se svjetska povijest odvija kao nastavak biblijske povijesti spasenja.
2. u tim danima onima Izvornik: ἐν ταῖς ἡμέραις ἐκείναις [en tais hēmerais ekeinais] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu množine ženskog roda s određenim članom i pokaznom zamjenicom za udaljenost. Dativ ovdje označava vremenski okvir zbivanja. Značenje: Vremenska odrednica povezuje rođenje Ivana Krstitelja s Isusovim rođenjem i smješta Božji zahvat u stvarno, provjerljivo povijesno vrijeme.
3. izađe odredba Izvornik: ἐξῆλθεν δόγμα [exēlthen dogma] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, označava jednokratan čin proglašenja, a imenica u nominativu jednine srednjeg roda vrši službu subjekta. Značenje: Riječ označava službeni carski edikt ili javnu naredbu čija se pravna snaga širi iz središta moći prema svim pokrajinama.
4. od Cezara Augusta Izvornik: παρὰ Καίσαρος Αὐγούστου [para Kaisaros Augoustou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine muškog roda označava izravno osobno podrijetlo i izvor iz kojeg naredba proizlazi. Značenje: Luka namjerno suprotstavlja najmoćnijeg zemaljskog vladara, kojeg je Rim slavio kao spasitelja i donositelja mira, poniznom rođenju pravog Kralja i Spasitelja u Betlehemu.
5. popisivati Izvornik: ἀπογράφεσθαι [apographesthai] Gramatika: Infinitiv prezenta u mediju ili pasivu koji ovdje izražava svrhu ili sadržaj izdane carske odredbe. Prezent naglašava trajanje i postupnost samog procesa popisivanja diljem carstva. Značenje: Službeni upis stanovništva i imovine u državne registre služio je rimskoj vlasti za oporezivanje i potvrdu podložnosti, ali u Božjem planu postaje sredstvo kojim Josip i Marija stižu u Betlehem.
6. svu tu nastanjenu zemlju Izvornik: πᾶσαν τὴν οἰκουμένην [pasan tēn oikoumenēn] Gramatika: Akuzativ jednine ženskog roda s određenim članom u službi subjekta uz infinitiv. Imenica je zapravo poimeničeni particip prezenta pasiva glagola 'nastanjivati'. Značenje: U grčko-rimskom svijetu izraz je označavao cijeli civilizirani svijet pod vlašću Rima, čime evanđelist već na početku naviješta univerzalni doseg Kristova dolaska. Imena: - Cezar [Καῖσαρ (lat. Caesar) / Kaisar] (osoba) Znači: dugokos ili izrezan Tvorba: Izvorno rimsko obiteljsko prezime (cognomen) Julija Cezara koje je postalo vladarski naslov rimskih careva; u polju hrv_tekst prevedeno je općom imenicom 'car'. Etimologija je u antici tumačena različito: od lat. caesaries (bujna kosa) ili caedere (rezati, tj. rođen carskim rezom), no točan korijen nije posve siguran.
- August [Αὔγουστος (lat. Augustus) / Augoustos] (osoba) Znači: uzvišeni, veličanstveni, posvećeni Tvorba: Latinski počasni naslov izveden od glagola augere (uvećati, uzvisiti) i povezan s religijskim pojmom augurija, kojim se vladaru pridavala gotovo božanska uzvišenost. Promjena imena: Izvorno se zvao Gaj Oktavijan (Gaius Octavius), a rimski mu je Senat 27. g. pr. Kr. dodijelio počasni naslov Augustus kao prvome rimskom caru.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki majstorski spaja sekularnu povijest i božansku providnost. Luka pažljivo smješta Isusovo rođenje u kontekst vladavine Cezara Augusta, tada najmoćnijeg čovjeka na svijetu, kako bi pokazao da se Božji plan spasenja odvija unutar stvarne ljudske povijesti. Dok rimski car izdaje dekrete misleći da on upravlja sudbinama svih naroda, on je zapravo nesvjesni instrument u Božjim rukama kojim se ispunjava starozavjetno proročanstvo da će se Mesija roditi u Betlehemu.
Stih također stvara snažan teološki kontrast. S jedne strane imamo uzvišenog imperatora i opsežnu birokraciju koja suvereno vlada nad cijelim "naseljenim svijetom" (Rimskim carstvom), a s druge strane, sam dolazak Spasitelja svijeta događa se u potpunoj skromnosti, neprimjetno i daleko od raskoši ljudskih središta moći.