Evanđelje po Luki 2

1Dogodi se pak u one dane da izađe odredba od Cezara Augusta da se popiše sav nastanjeni svijet. 2Ovaj prvi popis dogodi se dok je Sirijom upravljao Kvirinije. 3I iđahu svi upisivati se, svaki u svoj grad. 4Uziđe pak i Josip iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov koji se zove Betlehem, zato što bijaše iz doma i roda Davidova, 5da se upiše s Marijom, zaručnicom svojom, koja bijaše trudna. 6Dogodi se pak, dok bijahu ondje, da se ispuniše dani da ona rodi, 7i rodi Sina svojega, prvorođenca, te Ga povi i položi Ga u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu. 8I pastiri bijahu u istome tom kraju boraveći na polju i čuvajući noćne straže nad stadom svojim. 9I anđeo Gospodnji stade uz njih i Slava Gospodnja obasja ih, te se pobojaše strahom velikim. 10I reče im anđeo: "Ne bojte se, jer evo, navješćujem vam radost veliku koja će biti svemu narodu, 11jer vam se danas u gradu Davidovu rodi Spasitelj, koji je Krist Gospodin. 12I ovo vam je znak: naći ćete dojenče povijeno gdje leži u jaslama." 13I iznenada nasta s anđelom mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga i govorila: 14"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir među ljudima dobre volje." 15I dogodi se, kad anđeli otiđoše od njih na Nebo, da pastiri govorahu jedan drugomu: "Prijeđimo dakle do Betlehema i vidimo taj događaj koji se zbio, koji nam obznani Gospodin." 16I pohitjevši dođoše te pronađoše i Mariju i Josipa i dojenče gdje leži u jaslama. 17A vidjevši, obznaniše riječ koja im bi rečena o tom Djetetu. 18I svi koji čuše začudiše se onomu što im pastiri kazaše. 19A Marija čuvaše sve ove riječi prebirući ih u srcu svojemu. 20I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe, kao što im bijaše rečeno. 21I kada se navrši osam dana da Ga obrežu, bi Mu nadjenuto Ime Isus, kojim Ga prozva anđeo prije nego što On bi začet u utrobi. 22I kada se ispuniše dani očišćenja njihova po Zakonu Mojsijevu, uzvedoše Ga u Jeruzalem prikazati Gospodinu, 23kao što je napisano u Zakonu Gospodnjem da će se svako muško koje otvara maternicu zvati sveto Gospodinu; 24i da prinesu žrtvu po onome što je rečeno u Zakonu Gospodnjem: par grlica ili dva mlada goluba. 25I gle, u Jeruzalemu bijaše čovjek komu ime Šimun; i taj čovjek bijaše pravedan i bogobojazan, iščekujući utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bijaše na njemu. 26I bijaše mu objavljeno od Duha Svetoga da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Pomazanika Gospodnjega. 27I dođe u Duhu u Hram; i kad roditelji uvedoše Dijete Isusa da učine za Njega po običaju Zakona, 28i on Ga primi u naručje te blagoslovi Boga i reče: 29"Sada otpuštaš slugu Svojega, Gospodaru, po Riječi Svojoj, u miru, 30jer vidješe oči moje Spasenje Tvoje, 31koje si pripravio pred licem svih naroda, 32Svjetlost na otkrivenje poganima i Slavu naroda Tvojega Izraela." 33I otac Njegov i majka divljahu se onomu što se govorilo o Njemu. 34I blagoslovi ih Šimun i reče Mariji, majci Njegovoj: "Evo, Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan. 35A i tebi će samoj mač probosti dušu, da se otkriju namisli iz mnogih srdaca." 36I bijaše proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova; ona bijaše poodmakla u mnogim danima, poživjevši s mužem sedam godina od djevičanstva svojega, 37i sama bijaše udovica do osamdeset i četvrte godine, koja nije odstupala od Hrama, postovima i molitvama služeći noću i danju; 38i pristupi u isti čas te hvaljaše Boga i govoraše o Njemu svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema. 39I kad izvršiše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. 40A Dijete rastijaše i jačaše ispunjajući se Mudrošću, i Milost Božja bijaše na Njemu. 41I roditelji Njegovi iđahu svake godine u Jeruzalem o blagdanu Pashe. 42I kada Mu bi dvanaest godina, uziđoše oni po običaju blagdana, 43i kad navršiše dane te se vraćahu, ostade dječak Isus u Jeruzalemu, a roditelji Njegovi ne znadoše. 44Misleći pak da je On u povorci, prijeđoše dan hoda te Ga tražahu među rodbinom i znancima. 45I ne našavši Ga, vratiše se u Jeruzalem tražeći Ga. 46I dogodi se da Ga nakon tri dana nađoše u Hramu gdje sjedi usred učitelja, slušajući ih i ispitujući ih. 47A svi koji Ga slušahu divljahu se umnosti i odgovorima Njegovim. 48I vidjevši Ga, zapanjiše se, i reče Mu majka Njegova: "Dijete, zašto nam učini tako? Gle, otac Tvoj i ja s bolom Te tražismo." 49I reče im: "Zašto ste Me tražili? Zar ne znadoste da Meni treba biti u onome što je Oca Mojega?" 50I oni ne razumješe riječ koju im izgovori. 51I siđe s njima te dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka Njegova čuvaše sve te riječi u srcu svojemu. 52I Isus napredovaše u Mudrosti, dobi i Milosti kod Boga i ljudi.