i pristupi u isti čas te hvaljaše Boga i govoraše o Njemu svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema.
i pristupi u isti čas te hvaljaše Boga i govoraše o Njemu svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema.
I kad izvršiše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
A Dijete rastijaše i jačaše ispunjajući se Mudrošću, i Milost Božja bijaše na Njemu.
I roditelji Njegovi iđahu svake godine u Jeruzalem o blagdanu Pashe.
I kada Mu bi dvanaest godina, uziđoše oni po običaju blagdana,
A Dijete rastijaše i jačaše ispunjajući se Mudrošću, i Milost Božja bijaše na Njemu.
A dijete rastijaše i jačaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.
Τὸ δὲ παιδίον ηὔξανεν καὶ ἐκραταιοῦτο πνεύματι πληρούμενον σοφίᾳ, καὶ χάρις θεοῦ ἦν ἐπ᾽ αὐτό.¶
To de paidion ēuxanen kai ekrataiouto pneumati plēroumenon sophia kai charis theou ēn ep᾽ auto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A Dijete rastaše i jačaše ispunjavano mudrošću, i milost Božja bijaše na njemu."
1. A Dijete Izvornik: Τὸ δὲ παιδίον [To de paidion] Gramatika: Određeni član i imenica u nominativu jednine srednjeg roda, povezani česticom koja uvijek stoji na drugom mjestu u rečenici. Čestica ovdje označava blagi prijelaz sa zbivanja u Hramu i kretanja roditelja na tihi razvoj samoga Djeteta. Značenje: Imenica je umanjenica od riječi za dijete i označava malo dijete koje više nije novorođenče, nego dječak u dobi odrastanja. Prijelaz fokusira čitatelja na Isusovu pravu ljudsku narav koja prolazi kroz prirodni proces sazrijevanja.
2. rastaše i jačaše Izvornik: ηὔξανεν καὶ ἐκραταιοῦτο [ēuxanen kai ekrataiouto] Gramatika: Prvi glagol je u imperfektu aktivnom, a drugi u imperfektu pasivnom ili medijalnom, oba u 3. licu jednine. Imperfekti opisuju trajan, postupan i neprekinut proces tjelesnog i duhovnog rasta kroz godine djetinjstva. Značenje: Prvi glagol označava prirodni tjelesni rast, dok drugi označava stjecanje unutarnje snage i čvrstoće. Pasivni oblik drugog glagola može sugerirati da je ta snaga dar kojim ga Bog iznutra krijepi.
3. ispunjavano mudrošću Izvornik: πληρούμενον σοφίᾳ [plēroumenon sophia] Gramatika: Glagolski pridjev (particip) prezenta pasivnog u nominativu jednine srednjeg roda, praćen imenicom u dativu jednine ženskog roda. Prezent pasivni pokazuje da se Dijete trajno i postupno punilo mudrošću usporedno sa svojim rastom, a ne odjednom u prošlosti. Značenje: Za razliku od Ivana Krstitelja za kojega je rečeno samo da je rastao i jačao u duhu, kod Isusa se posebno ističe punina božanske mudrosti. Pasiv upućuje na Boga kao izvor te mudrosti koja u njegovoj ljudskoj svijesti raste usporedno s dobi.
4. milost Božja bijaše na njemu Izvornik: χάρις θεοῦ ἦν ἐπ᾽ αὐτό [charis theou ēn ep᾽ auto] Gramatika: Imenica u nominativu jednine bez člana s genitivom imenice 'Bog', glagol 'biti' u imperfektu i prijedlog s akuzativom zamjenice srednjeg roda (koji se slaže s gramatičkim rodom imenice 'dijete'). Prijedlog s akuzativom ovdje slikovito izražava milost koja silazi i počiva nad njim. Značenje: Označava Božju naklonost, blagoslov i djelatnu prisutnost koja prati Dijete. Time se potvrđuje da je cijeli njegov skroviti život u Nazaretu bio pod neprestanim okriljem Očeve ljubavi i odobravanja.
Ovaj stih (Luka 2:40) pruža iznimno dubok teološki uvid u misterij Utjelovljenja, prikazujući Isusa kao pravo ljudsko biće koje prolazi kroz potpuno prirodne faze rasta i sazrijevanja. Njegov razvoj obuhvaćao je fizičko i mentalno jačanje kroz vrijeme, što nepobitno svjedoči o stvarnosti Njegove u potpunosti preuzete ljudske naravi. Istovremeno, naglašava se Njegovo božansko porijeklo i identitet kroz kontinuirano ispunjavanje višom mudrošću i trajnu prisutnost Očeve milosti na Njemu. To jedinstveno sjecište savršenog ljudskog razvoja pod okriljem trajnog božanskog blagoslova i vodstva predstavljalo je savršenu pripravu malog Isusa za Njegovo buduće javno djelovanje i spasiteljsku misiju.