I dogodi se da Ga nakon tri dana nađoše u Hramu gdje sjedi usred učitelja, slušajući ih i ispitujući ih.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I dogodi se da Ga nakon tri dana nađoše u Hramu gdje sjedi usred učitelja, slušajući ih i ispitujući ih.
A svi koji Ga slušahu divljahu se umnosti i odgovorima Njegovim.
I vidjevši Ga, zapanjiše se, i reče Mu majka Njegova: "Dijete, zašto nam učini tako? Gle, otac Tvoj i ja s bolom Te tražismo."
I reče im: "Zašto ste Me tražili? Zar ne znadoste da Meni treba biti u onome što je Oca Mojega?"
I oni ne razumješe riječ koju im izgovori.
I vidjevši Ga, zapanjiše se, i reče Mu majka Njegova: "Dijete, zašto nam učini tako? Gle, otac Tvoj i ja s bolom Te tražismo."
I vidjevši ga začudiše se, i mati njegova reče mu: sine! šta učini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te.
καὶ ἰδόντες αὐτὸν ἐξεπλάγησαν, καὶ εἶπεν πρὸς αὐτὸν ἡ μήτηρ αὐτοῦ· τέκνον, τί ἐποίησας ἡμῖν οὕτως; ἰδοὺ ὁ πατήρ σου κἀγὼ ὀδυνώμενοι ἐζητοῦμέν σε.¶
kai idontes auton exeplagēsan kai eipen pros auton hē mētēr autou teknon ti epoiēsas hēmin houtōs idou ho patēr sou kagō odunōmenoi ezētoumen se
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i vidjevši njega biše pogođeni čuđenjem, i reče k njemu ta majka njegova: dijete, zašto učini nama tako? evo taj otac tvoj i ja bolujući tražismo tebe."
1. vidjevši njega biše pogođeni čuđenjem Izvornik: ἰδόντες αὐτὸν ἐξεπλάγησαν [idontes auton exeplagēsan] Gramatika: Particip aorista aktivnog (ἰδόντες) u nominativu množine muškog roda prethodi glavnom glagolu u aoristu pasivnom (ἐξεπλάγησαν, 3. lice množine). Za razliku od trajnog imperfekta u stihu 47, aorist ovdje označava trenutni, snažni udar iznenađenja u času kad su ga roditelji ugledali. Značenje: Glagol ἐκπλήσσω doslovno znači 'izbiti udarcem', 'osupnuti'. Roditelji su zaprepašteni prizorom: dijete koje su u tjeskobi tražili po gradu sjedi mirno u središtu najučenijih ljudi Izraela.
2. dijete, zašto učini nama tako? Izvornik: τέκνον, τί ἐποίησας ἡμῖν οὕτως [teknon, ti epoiēsas hēmin houtōs] Gramatika: Imenica u vokativu jednine srednjeg roda (τέκνον), upitna zamjenica u akuzativu (τί u značenju 'zašto') i glagol u aoristu aktivnom, 2. lice jednine, s dativom osobne zamjenice (ἡμῖν). Značenje: Imenica τέκνον (od korijena τίκτω – 'roditi') nosi toplu, majčinsku notu ('čedo'), ali pitanje u sebi spaja roditeljski prijekor i nerazumijevanje pred postupkom koji izlazi iz okvira uobičajene obiteljske poslušnosti.
3. taj otac tvoj i ja Izvornik: ὁ πατήρ σου κἀγὼ [ho patēr sou kagō] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom i genitivom osobne zamjenice, povezana s 1. licem jednine pomoću kraze κἀγὼ (stapanje veznika καὶ i zamjenice ἐγώ). Značenje: Marija s punim poštovanjem na prvo mjesto stavlja Josipa kao Isusova zakonitog i zemaljskog oca. Upravo te njezine riječi ('otac tvoj') pripremaju izravan kontrast za Isusov odgovor u sljedećem stihu, u kojem će on uputiti na svoga nebeskog Oca.
4. bolujući tražismo Izvornik: ὀδυνώμενοι ἐζητοῦμέν [odunōmenoi ezētoumen] Gramatika: Particip prezenta medija/pasiva u nominativu množine muškog roda uz glavni glagol u imperfektu aktivnom, 1. lice množine. Imperfekt ἐζητοῦμεν izriče dugotrajnu, iscrpljujuću potragu tijekom proteklih dana, dok particip opisuje unutarnje stanje koje ju je pratilo. Značenje: Glagol ὀδυνάομαι označava oštru duševnu bol, tjeskobu i tugu. U toj majčinoj tjeskobi tijekom trodnevne potrage već se nazire proroštvo starca Šimuna o maču koji će probosti njezinu dušu (Lk 2,35).
Ovaj stih (Luka 2:48) oslikava snažan i vrlo ljudski trenutak Svete obitelji, naglašavajući kontrast između Isusove rane, duboke spoznaje o vlastitom božanskom poslanju i prirodne, ograničene percepcije Njegovih zemaljskih roditelja. Riječi poput 'odynomenoi' (mučeći se) i 'ekplesso' (biti izvan sebe) dočaravaju intenzivnu mješavinu straha i zapanjenosti, potvrđujući da su Marija i Josip unatoč svim prijašnjim objavama Isusov identitet spoznavali postepeno.
Teološki gledano, ova scena služi kao savršena priprema za Isusov prvi zabilježeni govor u Novom zavjetu. Kroz Marijino naglašavanje Josipa kao oca, tekst postavlja pozornicu da Isus u sljedećem stihu blago preusmjeri njihov i naš pogled s ovozemaljskih veza na Njegovog nebeskog Oca, podsjećajući da božanski poziv uvijek nadilazi i najtješnje ljudske odnose.