A svi koji Ga slušahu divljahu se umnosti i odgovorima Njegovim.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A svi koji Ga slušahu divljahu se umnosti i odgovorima Njegovim.
I vidjevši Ga, zapanjiše se, i reče Mu majka Njegova: "Dijete, zašto nam učini tako? Gle, otac Tvoj i ja s bolom Te tražismo."
I reče im: "Zašto ste Me tražili? Zar ne znadoste da Meni treba biti u onome što je Oca Mojega?"
I oni ne razumješe riječ koju im izgovori.
I siđe s njima te dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka Njegova čuvaše sve te riječi u srcu svojemu.
I reče im: "Zašto ste Me tražili? Zar ne znadoste da Meni treba biti u onome što je Oca Mojega?"
I reče im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?
Καὶ εἶπεν πρὸς αὐτούς· τί ὅτι ἐζητεῖτέ με; οὐκ ᾔδειτε ὅτι ἐν τοῖς τοῦ πατρός μου δεῖ εἶναί με;
Kai eipen pros autous ti hoti ezēteite me ouk ēdeite hoti en tois tou patros mou dei einai me
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče prema njima: Što da tražiste mene? Ne znadoste da u onome od Oca mojega treba biti meni?"
1. Što da Izvornik: τί ὅτι [ti hoti] Gramatika: Upitna zamjenica u srednjem rodu praćena veznikom u eliptičnoj konstrukciji bez pomoćnog glagola 'biti'. Doslovno znači 'što je to da' ili 'zašto to da'. Značenje: Ovaj izraz ne izražava prkos, nego iskreno čuđenje Dječaka nad time što roditelji nisu odmah prepoznali mjesto gdje se On mora nalaziti.
2. tražiste Izvornik: ἐζητεῖτέ [ezēteite] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 2. lice množine, koji označava trajnu, višekratnu i tjeskobnu radnju u prošlosti. Izravno preuzima isti glagol i glagolsko vrijeme koje je Marija upotrijebila u prethodnom stihu. Značenje: Isus blago preispituje njihovo tjeskobno lutanje po gradu jer je za Njega postojao samo jedan logičan dom u Jeruzalemu.
3. Ne znadoste Izvornik: οὐκ ᾔδειτε [ouk ēdeite] Gramatika: Niječna čestica koja u pitanju očekuje potvrdan odgovor ('zar niste znali?'), uz glagol u pluskvamperfektu koji u grčkom jeziku ima značenje imperfekta ('znali ste'). Značenje: Isus pretpostavlja da su Marija i Josip, s obzirom na navještenja koja su primili o Njegovu podrijetlu, već trebali razumjeti Njegovu najdublju povezanost s Bogom.
4. u onome od Oca mojega Izvornik: ἐν τοῖς τοῦ πατρός μου [en tois tou patros mou] Gramatika: Prijedlog s određenim članom u dativu množine srednjeg roda (bez imenice), na koji se veže genitiv pripadnosti ('Oca mojega'). Ova grčka idiomatska konstrukcija istodobno može značiti 'u domu / Hramu mog Oca' i 'u poslovima / stvarima mog Oca'. Značenje: To su prve zabilježene Isusove riječi u Lukinu evanđelju. Nasuprot Marijinim riječima 'otac tvoj' (za Josipa), Isus objavljuje svoju božansku sinovsku svijest nazivajući Boga svojim pravim Ocem.
5. treba biti meni Izvornik: δεῖ εἶναί με [dei einai me] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu indikativa ('nužno je', 'treba') praćen konstrukcijom akuzativa s infinitivom prezenta. Značenje: Glagol označava božansku nužnost i spasenjski nacrt: Isusov boravak u Očevu domu i vršenje Očeve volje nije dječji hir, nego neizbježni Božji poziv koji će voditi sve do križa i uskrsnuća.
Ovaj stih (Luka 2:49) donosi prve zabilježene Isusove riječi u Novom zavjetu i nosi izvanrednu teološku težinu. Kroz naizgled jednostavno dječačko pitanje, dvanaestogodišnji Isus otkriva jedinstvenu svijest o vlastitom božanskom identitetu. Dok ga Marija i Josip traže kao zemaljski roditelji obuzeti tjeskobom, on ih blago prekorava ukazujući na višu stvarnost – njegov pravi identitet primarno je određen odnosom s nebeskim Ocem, a ne zemaljskom obitelji.
Upotreba riječi 'dei' (treba/nužno je) prvi je put u evanđelju da se uvodi koncept božanske nužnosti, tema koja će kasnije pratiti cijeli Isusov put prema križu i uskrsnuću. Frazom 'u onome Oca mojega' (što obuhvaća i Očevu kuću i Očeva posla), Isus već u ranoj mladosti jasno definira svoju životnu misiju: potpunu posvećenost i pripadnost Božjoj volji. Time stavlja duhovno srodstvo i svoju nebesku misiju iznad krvnih i zemaljskih veza, dajući smjernicu za razumijevanje cijelog njegovog budućeg djelovanja.