I reče im: "Zašto ste Me tražili? Zar ne znadoste da Meni treba biti u onome što je Oca Mojega?"
I reče im: "Zašto ste Me tražili? Zar ne znadoste da Meni treba biti u onome što je Oca Mojega?"
I oni ne razumješe riječ koju im izgovori.
I siđe s njima te dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka Njegova čuvaše sve te riječi u srcu svojemu.
I Isus napredovaše u Mudrosti, dobi i Milosti kod Boga i ljudi.
I siđe s njima te dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka Njegova čuvaše sve te riječi u srcu svojemu.
I siđe s njima i dođe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu.
καὶ κατέβη μετ᾽ αὐτῶν καὶ ἦλθεν εἰς Ναζαρὲθ καὶ ἦν ὑποτασσόμενος αὐτοῖς. καὶ ἡ μήτηρ αὐτοῦ διετήρει πάντα τὰ ῥήματα ταῦτα ἐν τῇ καρδίᾳ αὐτῆς.¶
kai katebē met᾽ autōn kai ēlthen eis Nazareth kai ēn hupotassomenos autois kai hē mētēr autou dietērei panta ta rhēmata tauta en tēa kardia autēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I siđe s njima i dođe u Nazaret i bijaše pokoravajući se njima. I majka njegova čuvaše sve riječi u srcu svojemu."
1. siđe Izvornik: κατέβη [katebē] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine: jednokratna, dovršena radnja silaska. Značenje: Odražava zemljopisnu i liturgijsku stvarnost jer se iz uzvišenog Jeruzalema uvijek 'silazi', ali ujedno simbolizira i Isusov ponizni povratak iz sjaja Hrama u skrovitost galilejske svakodnevice.
2. bijaše pokoravajući se Izvornik: ἦν ὑποτασσόμενος [ēn hupotassomenos] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od imperfekta glagola 'biti' i participa prezenta u mediju/pasivu, nominativ jednine muškog roda. Snažno naglašava trajno stanje i neprekinuti stav u prošlosti. Značenje: Iako je upravo objavio da je Bog Njegov pravi Otac, Isus ne odbacuje zemaljske roditelje, nego im se dragovoljno i trajno podlaže, posvećujući time obiteljski život i četvrtu Božju zapovijed.
3. čuvaše Izvornik: διετήρει [dietērei] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine, pojačan prijedlogom koji označava temeljito, neprekidno i brižljivo čuvanje kroz dugo vrijeme. Značenje: Iako nije odmah sve razumjela, Marija ne odbacuje otajstvo, nego ga vjerno pohranjuje i o njemu trajno razmišlja dok Božji plan ne postane potpuno vidljiv.
4. sve riječi Izvornik: πάντα τὰ ῥήματα [panta ta rhēmata] Gramatika: Pridjev, određeni član i imenica u akuzativu množine srednjeg roda. U biblijskom grčkom pod utjecajem hebrejskog jezika označava i 'riječi' i 'događaje' ili 'stvari'. Značenje: Marijino sjećanje obuhvaća cjelokupno iskustvo u Hramu — i ono što se dogodilo i ono što je Isus izgovorio — čineći je živom riznicom predaje o Isusovu djetinjstvu.
5. u srcu svojemu Izvornik: ἐν τῇ καρδίᾳ αὐτῆς [en tēa kardia autēs] Gramatika: Prijedložni izraz s imenicom u dativu jednine ženskog roda i posvojnom zamjenicom u genitivu. Značenje: U biblijskoj antropologiji 'srce' nije samo sjedište osjećaja, nego središte misli, pamćenja, volje i duhovnog razlučivanja u kojem vjernik ponire u Božju riječ. Imena: - Nazaret [Ναζαρέθ (heb. נָצְרַת Nazerat) / Nazareth] (grad) Znači: Mladica, izdanak ili stražarnica Tvorba: Semitsko ime mjesta u Galileji, najčešće se izvodi od hebrejske imenice 'necer' (mladica, izdanak, s čime je povezano mesijansko proročanstvo u Iz 11,1) ili od glagolskog korijena 'nacar' (čuvati, stražariti, zbog povišenog položaja mjesta).
Ovaj stih (Luka 2,51) predstavlja predivan i jezgrovit sažetak Isusova skrivenog života u Nazaretu, kao i Marijinog unutarnjeg duhovnog promišljanja. S jedne strane, ističe se Isusova dragovoljna poniznost i poslušnost zemaljskim autoritetima, što je temeljni aspekt Njegovog utjelovljenja i poistovjećivanja s ljudskim stanjem. Iako je neposredno prije toga pokazao duboku svijest o svom božanskom sinovstvu, On se vraća uobičajenom, skrivenom životu, ostavljajući trajnu pouku o važnosti poniznosti i poslušnosti. S druge strane, stih nam otkriva Marijin model vjerničkog srca. Umjesto da zaboravi, potisne ili odbaci ono što ne može u potpunosti i odmah razumjeti, ona te duboke i tajanstvene događaje brižno pohranjuje u svoje srce. Ona ih čuva kao dragocjenost, postajući tako prototip savršene Kristove učenice i uzor kontemplativne vjere koja, oslanjajući se na Božju providnost, kroz strpljivost i protok vremena polako otkriva neshvatljivu dubinu Božjeg nauma.