I reče im anđeo: "Ne bojte se, jer evo, navješćujem vam radost veliku koja će biti svemu narodu,
I reče im anđeo: "Ne bojte se, jer evo, navješćujem vam radost veliku koja će biti svemu narodu,
jer vam se danas u gradu Davidovu rodi Spasitelj, koji je Krist Gospodin.
I ovo vam je znak: naći ćete dojenče povijeno gdje leži u jaslama."
I iznenada nasta s anđelom mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga i govorila:
"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir među ljudima dobre volje."
I ovo vam je znak: naći ćete dojenče povijeno gdje leži u jaslama."
I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslima.
καὶ τοῦτο ὑμῖν τὸ σημεῖον· εὑρήσετε βρέφος ἐσπαργανωμένον καὶ κείμενον ἐν τῇ φάτνῃ.
kai touto humin to sēmeion heurēsete brephos esparganōmenon kai keimenon en tēa phatnē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ovo vama taj znak: naći ćete dojenče povijeno ležeći u jaslama."
1. taj znak Izvornik: τὸ σημεῖον [to sēmeion] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom. U rečenici je ispušten pomoćni glagol 'biti' (elipsa kopule), što izričaju daje sažetost i proglasni ton ('ovo [je] vama taj znak'). Značenje: U biblijskom jeziku 'znak' nije puki dokaz za znatiželjne, nego vidljivi, često paradoksalni putokaz koji potvrđuje istinitost Božje riječi i poziva na prepoznavanje Njegova djelovanja.
2. naći ćete Izvornik: εὑρήσετε [heurēsete] Gramatika: Glagol u futuru aktiva, indikativ, 2. lice množine. Futur ovdje nema samo vremensko značenje, nego zvuči kao čvrsto obećanje i neizravni poziv da krenu u potragu. Značenje: Božja objava ne ostaje na razini apstraktne vizije, već pastire upućuje na konkretno, opipljivo iskustvo u stvarnosti.
3. dojenče Izvornik: βρέφος [brephos] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine bez člana (izravni objekt glagola 'naći ćete'). Označava tek rođeno dijete ili čak dijete u majčinoj utrobi. Značenje: Nakon uzvišenih naslova 'Spasitelj, Krist, Gospodin' iz prethodnog stiha, znak raspoznavanja je krajnja ljudska krhkost i malenost novorođenčeta.
4. povijeno Izvornik: ἐσπαργανωμένον [esparganōmenon] Gramatika: Particip perfekta pasivnog u akuzativu jednine srednjeg roda (slaže se s imenicom 'dojenče'). Perfekt označava radnju koja je već izvršena (dijete je bilo povijeno) i čije stanje sada traje (nalazi se u povojima). Značenje: Povijanje u trake tkanine bio je znak majčinske brige i uobičajene njege (usp. Knjigu Mudrosti 7,4 gdje kralj Salomon kaže da je i on, kao i svaki čovjek, bio odnjegovan u povojima).
5. ležeći u jaslama Izvornik: κείμενον ἐν φάτνῃ [keimenon en phatnē] Gramatika: Particip prezenta medija/pasiva u akuzativu jednine srednjeg roda, praćen prijedlogom i imenicom u dativu mjesta bez člana. Particip prezenta opisuje trenutno, zatečeno stanje djeteta u trenutku kada ga pronađu. Značenje: Pravi kontrast i neočekivanost znaka leži u tome što uzvišeni 'Krist Gospodin' ne leži na kraljevskom prijestolju, nego u hranilištu za životinje.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (2,12) sadrži samu srž kršćanskog misterija utjelovljenja prikazanog kroz zapanjujući paradoks. Anđeo pastirima ne nudi znak u obliku zastrašujućih nebeskih pojava, blještavila ili vojne moći, već im kao potvrdu rođenja Mesije daje prizor apsolutne ljudske nemoći: bespomoćno dojenče umotano u krpe, odloženo u korito iz kojeg jedu životinje. Na ovaj način Bog u potpunosti ruši ljudska očekivanja o veličanstvenom dolasku Spasitelja, odabirući put siromaštva i skrivenosti.
Takav ulazak u ljudsku povijest nosi duboku teološku istinu o naravi Božjeg kraljevstva. Jaslice i povoji postaju snažni simboli Božje ljubavi koja se dobrovoljno spušta do najnižih i najtežih ljudskih uvjeta, solidarizirajući se s onima na samoj margini društva, baš kao što su to bili i pastiri kojima je poruka prvotno upućena. Kristovo samopražnjenje započinje već od Njegova rođenja, svjedočeći da istinska Božja snaga i slava prebivaju u potpunoj poniznosti, ljubavi i služenju drugima.