Početna ›

Luka 2,12 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I reče im anđeo: "Ne bojte se, jer evo, navješćujem vam radost veliku koja će biti svemu narodu,

jer vam se danas u gradu Davidovu rodi Spasitelj, koji je Krist Gospodin.

I ovo vam je znak: naći ćete dojenče povijeno gdje leži u jaslama."

I iznenada nasta s anđelom mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga i govorila:

"Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir među ljudima dobre volje."

Biblija

I ovo vam je znak: naći ćete dojenče povijeno gdje leži u jaslama."

Daničić-Karadžić

I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslima.

Original

καὶ τοῦτο ὑμῖν τὸ σημεῖον· εὑρήσετε βρέφος ἐσπαργανωμένον καὶ κείμενον ἐν τῇ φάτνῃ.

Izgovor

kai touto humin to sēmeion heurēsete brephos esparganōmenon kai keimenon en tēa phatnē

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I ovo vama taj znak: naći ćete dojenče povijeno ležeći u jaslama."

Analiza

1. taj znak Izvornik: τὸ σημεῖον [to sēmeion] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom. U rečenici je ispušten pomoćni glagol 'biti' (elipsa kopule), što izričaju daje sažetost i proglasni ton ('ovo [je] vama taj znak'). Značenje: U biblijskom jeziku 'znak' nije puki dokaz za znatiželjne, nego vidljivi, često paradoksalni putokaz koji potvrđuje istinitost Božje riječi i poziva na prepoznavanje Njegova djelovanja.

2. naći ćete Izvornik: εὑρήσετε [heurēsete] Gramatika: Glagol u futuru aktiva, indikativ, 2. lice množine. Futur ovdje nema samo vremensko značenje, nego zvuči kao čvrsto obećanje i neizravni poziv da krenu u potragu. Značenje: Božja objava ne ostaje na razini apstraktne vizije, već pastire upućuje na konkretno, opipljivo iskustvo u stvarnosti.

3. dojenče Izvornik: βρέφος [brephos] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine bez člana (izravni objekt glagola 'naći ćete'). Označava tek rođeno dijete ili čak dijete u majčinoj utrobi. Značenje: Nakon uzvišenih naslova 'Spasitelj, Krist, Gospodin' iz prethodnog stiha, znak raspoznavanja je krajnja ljudska krhkost i malenost novorođenčeta.

4. povijeno Izvornik: ἐσπαργανωμένον [esparganōmenon] Gramatika: Particip perfekta pasivnog u akuzativu jednine srednjeg roda (slaže se s imenicom 'dojenče'). Perfekt označava radnju koja je već izvršena (dijete je bilo povijeno) i čije stanje sada traje (nalazi se u povojima). Značenje: Povijanje u trake tkanine bio je znak majčinske brige i uobičajene njege (usp. Knjigu Mudrosti 7,4 gdje kralj Salomon kaže da je i on, kao i svaki čovjek, bio odnjegovan u povojima).

5. ležeći u jaslama Izvornik: κείμενον ἐν φάτνῃ [keimenon en phatnē] Gramatika: Particip prezenta medija/pasiva u akuzativu jednine srednjeg roda, praćen prijedlogom i imenicom u dativu mjesta bez člana. Particip prezenta opisuje trenutno, zatečeno stanje djeteta u trenutku kada ga pronađu. Značenje: Pravi kontrast i neočekivanost znaka leži u tome što uzvišeni 'Krist Gospodin' ne leži na kraljevskom prijestolju, nego u hranilištu za životinje.

Zaključak

Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (2,12) sadrži samu srž kršćanskog misterija utjelovljenja prikazanog kroz zapanjujući paradoks. Anđeo pastirima ne nudi znak u obliku zastrašujućih nebeskih pojava, blještavila ili vojne moći, već im kao potvrdu rođenja Mesije daje prizor apsolutne ljudske nemoći: bespomoćno dojenče umotano u krpe, odloženo u korito iz kojeg jedu životinje. Na ovaj način Bog u potpunosti ruši ljudska očekivanja o veličanstvenom dolasku Spasitelja, odabirući put siromaštva i skrivenosti.

Takav ulazak u ljudsku povijest nosi duboku teološku istinu o naravi Božjeg kraljevstva. Jaslice i povoji postaju snažni simboli Božje ljubavi koja se dobrovoljno spušta do najnižih i najtežih ljudskih uvjeta, solidarizirajući se s onima na samoj margini društva, baš kao što su to bili i pastiri kojima je poruka prvotno upućena. Kristovo samopražnjenje započinje već od Njegova rođenja, svjedočeći da istinska Božja snaga i slava prebivaju u potpunoj poniznosti, ljubavi i služenju drugima.