koje si pripravio pred licem svih naroda,
koje si pripravio pred licem svih naroda,
Svjetlost na otkrivenje poganima i Slavu naroda Tvojega Izraela."
I otac Njegov i majka divljahu se onomu što se govorilo o Njemu.
I blagoslovi ih Šimun i reče Mariji, majci Njegovoj: "Evo, Ovaj je postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan.
A i tebi će samoj mač probosti dušu, da se otkriju namisli iz mnogih srdaca."
I otac Njegov i majka divljahu se onomu što se govorilo o Njemu.
I Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše za njega.
Καὶ ἦν ὁ πατὴρ αὐτοῦ καὶ ἡ μήτηρ θαυμάζοντες ἐπὶ τοῖς λαλουμένοις περὶ αὐτοῦ.
Kai ēn ho patēr autou kai hē mētēr thaumazontes epi tois laloumenois peri autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bijaše otac njegov i ona majka čudeći se nad onim govorenim o njemu."
1. bijaše ... čudeći se Izvornik: ἦν ... θαυμάζοντες [ēn ... thaumazontes] Gramatika: Perifrastična konstrukcija sastavljena od glagola 'biti' u imperfektu jednine (prati prvi subjekt, 'otac') i participa prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda (koji obuhvaća i oca i majku). Imperfekt uz particip prezenta naglašava trajno stanje zadivljenosti koje nije bilo samo trenutačni bljesak, nego se protezalo tijekom cijelog događaja. Značenje: Unatoč prethodnim anđeoskim navještajima, Josip i Marija ne posjeduju unaprijed cjelovito znanje o svim dimenzijama Isusova poslanja, nego kroz proročke riječi postupno i s dubokim divljenjem poniru u otajstvo vlastitoga djeteta.
2. otac njegov Izvornik: πατὴρ αὐτοῦ [patēr autou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda bez određenog člana, praćena osobnom zamjenicom u genitivu posvojnom, dok uz riječ 'majka' u nastavku stoji određeni član (ἡ μήτηρ). Značenje: Luka, koji je prethodno jasno opisao djevičansko začeće po Duhu Svetom, ovdje Josipa bez ustručavanja naziva njegovim ocem u zakonskom, obiteljskom i odgojnom smislu, potvrđujući puninu njegova očinskog poslanja u Isusovu zemaljskom životu.
3. nad onim govorenim Izvornik: ἐπὶ τοῖς λαλουμένοις [epi tois laloumenois] Gramatika: Prijedlog s dativom koji označava temelj ili uzrok osjećaja, praćen poimeničenim participom prezenta pasivnog u dativu množine srednjeg roda s određenim članom. Pasivni oblik usmjerava pažnju na sam sadržaj izrečenih proročkih riječi, a glagolski vid prezenta ukazuje na riječi koje upravo odjekuju u Hramu. Značenje: Šimunovo proročanstvo o spasenju svih naroda i svjetlu poganima nadilazi dotadašnja očekivanja i otvara univerzalni obzor Božjeg plana, što kod roditelja izaziva sveto strahopoštovanje.
Ovaj stih (Luka 2:33) predivno oslikava ljudsku dimenziju Isusove obitelji i njihov proces duhovnog rasta. Iako su Marija i Josip već imali objavu o Isusovom čudesnom podrijetlu, širina njegovog mesijanskog poslanja – da će biti Spasitelj svih naroda, a ne samo Izraela – stalno im se iznova i dublje otkrivala kroz susrete s ljudima poput Šimuna. Nisu posjedovali sveznanje o svim detaljima Božjeg plana od samog početka, već su morali u vjeri i poniznosti prihvaćati nove objave.
Njihovo trajno divljenje (izraženo grčkom perifrastičnom konstrukcijom) služi kao duhovni model za sve vjernike. Otajstvo Krista se nikada ne može u potpunosti iscrpiti samo jednim saznanjem; ono zahtijeva život ispunjen neprestanim duhovnim razmišljanjem, divljenjem i otvorenošću prema onome što Bog progovara i otkriva.