Evanđelje po Luki 23

1I ustade sve mnoštvo njihovo te Ga odvedoše pred Pilata. 2Počeše Ga pak optuživati govoreći: "Ovoga nađosmo kako izopačuje narod naš i zabranjuje davati poreze caru, govoreći za Sebe da je Krist, Kralj." 3A Pilat Ga upita govoreći: "Ti si kralj Židova?" A On mu odgovori i reče: "Ti govoriš." 4A Pilat reče prvosvećenicima i mnoštvu: "Nikakvu krivnju ne nalazim na ovome čovjeku." 5Oni pak navaljivahu govoreći: "On buni narod učeći po svoj Judeji, počevši od Galileje pa sve dovde." 6Čuvši to, Pilat pak upita je li taj čovjek Galilejac, 7i doznavši da je iz Herodove vlasti, posla Ga k Herodu, koji i sam bijaše u Jeruzalemu onih dana. 8A Herod, vidjevši Isusa, veoma se obradova; jer već dugo vremena željaše Ga vidjeti budući da je slušao o Njemu, te se nadaše vidjeti kakav znak koji bi On učinio. 9Ispitivaše Ga pak mnogim riječima, ali On mu ništa ne odgovori. 10Stajahu pak prvosvećenici i pismoznanci žestoko Ga optužujući. 11A Herod Ga sa svojim vojskama prezre i izruga, pa Ga zaogrnu sjajnom odjećom i posla natrag Pilatu. 12U taj isti dan postadoše pak prijatelji među sobom i Herod i Pilat; prije naime bijahu u neprijateljstvu jedan prema drugomu. 13Pilat pak, sazvavši prvosvećenike i poglavare i narod, 14reče im: "Dovedoste mi ovoga čovjeka kao onoga koji odvraća narod; i gle, ja ga pred vama ispitah i ne nađoh na ovome čovjeku nikakve krivnje za ono za što Ga optužujete; 15a ni Herod, jer Ga posla natrag k nama; i gle, ništa zaslužno smrti nije Njemu na teret učinjeno. 16Kaznit ću Ga dakle i pustiti." 17A morao im je o blagdanu puštati jednoga. 18A oni svi skupa povikaše govoreći: "Ukloni Ovoga, a pusti nam Barabu!" — 19koji bijaše zbog neke pobune nastale u gradu i ubojstva bačen u tamnicu. 20Pilat im pak ponovno prozbori želeći pustiti Isusa. 21A oni nadvikivahu govoreći: "Razapinji, razapinji Ga!" 22A on im po treći put reče: "Ta kakvo zlo učini ovaj? Nikakve krivnje za smrt ne nađoh na Njemu. Kaznit ću Ga dakle i pustiti." 23Ali oni navaljivahu jakim glasovima ištući da On bude razapet, i nadvladavahu glasovi njihovi, 24te Pilat presudi da bude po njihovu zahtjevu. 25Pusti pak onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, kojega iskahu, a Isusa predade volji njihovoj. 26I kad Ga povedoše, uhvativši nekoga Šimuna Cirenca koji je dolazio iz polja, staviše na nj križ da ga nosi za Isusom. 27Slijedilo Ga je pak veliko mnoštvo naroda i žena, koje se udarahu u prsa i naricahu za Njim. 28A Isus se okrenu prema njima i reče: "Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada Mnom, nego plačite nad samima sobom i nad djecom svojom. 29Jer gle, dolaze dani u kojima će govoriti: 'Blažene nerotkinje, i utrobe koje ne rodiše, i prsi koje ne podojiše!' 30Tada će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!', i brežuljcima: 'Pokrijte nas!' 31Jer ako sa sirovim drvetom čine ovo, što li će biti sa suhim?" 32Bijahu pak vođena i druga dvojica, zločinci, da s Njim budu pogubljeni. 33I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše Njega i te zločince, jednoga zdesna, a drugoga slijeva. 34A Isus govoraše: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Dijeleći pak haljine Njegove, baciše ždrijeb. 35I stajaše narod promatrajući. A rugahu se i poglavari govoreći: "Druge je spasio; neka spasi samoga Sebe ako je On Krist Božji, Izabranik!" 36Rugahu Mu se pak i vojnici prilazeći, nudeći Mu ocat 37i govoreći: "Ako si Ti kralj Židova, spasi samoga Sebe!" 38A bijaše nad Njim i natpis: "Ovo je kralj Židova." 39Jedan pak od obješenih zločinaca huljaše na Nj govoreći: "Zar Ti nisi Krist? Spasi Sebe i nas!" 40A drugi odgovori te ga, prekoravajući ga, reče: "Zar se ti ni Boga ne bojiš, budući da si pod istom osudom? 41I mi doduše pravedno, jer primamo što smo djelima zaslužili; ali Ovaj ništa neprilično ne učini." 42I govoraše: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u Kraljevstvo Svoje." 43A On mu reče: "Zaista, kažem ti: danas ćeš biti sa Mnom u raju." 44I bijaše oko šestoga sata, te nasta tama po svoj zemlji sve do devetoga sata, 45jer sunce pomrča. I razdrije se zavjesa Hrama po sredini. 46I povikavši jakim glasom, Isus reče: "Oče, u Ruke Tvoje predajem duh Svoj!" A rekavši to, izdahnu. 47Vidjevši pak što se dogodilo, satnik slavljaše Boga govoreći: "Doista, ovaj čovjek bijaše pravedan!" 48I sve mnoštvo koje se zajedno okupilo na taj prizor, promatrajući što se dogodilo, vraćaše se bijući se u prsa. 49A stajahu izdaleka svi znanci Njegovi i žene koje Ga bijahu pratile iz Galileje, gledajući to. 50I gle, čovjek imenom Josip, koji bijaše vijećnik, čovjek dobar i pravedan — 51on ne bijaše pristao na odluku i postupak njihov — iz Arimateje, grada judejskoga, koji iščekivaše Kraljevstvo Božje, 52on pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 53I skinuvši ga, obavi ga platnom te Ga položi u isklesanu grobnicu, gdje još nitko nikada ne bijaše položen. 54I bijaše dan priprave, i subota je svitala. 55A žene koje bijahu došle s Njim iz Galileje, prateći izbliza, promotriše grobnicu i kako bi položeno tijelo Njegovo. 56Vrativši se pak, pripraviše miomirise i pomasti, a u subotu mirovahu po Zapovijedi.