I sve mnoštvo koje se zajedno okupilo na taj prizor, promatrajući što se dogodilo, vraćaše se bijući se u prsa.
I sve mnoštvo koje se zajedno okupilo na taj prizor, promatrajući što se dogodilo, vraćaše se bijući se u prsa.
A stajahu izdaleka svi znanci Njegovi i žene koje Ga bijahu pratile iz Galileje, gledajući to.
I gle, čovjek imenom Josip, koji bijaše vijećnik, čovjek dobar i pravedan —
on ne bijaše pristao na odluku i postupak njihov — iz Arimateje, grada judejskoga, koji iščekivaše Kraljevstvo Božje,
on pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
I gle, čovjek imenom Josip, koji bijaše vijećnik, čovjek dobar i pravedan —
I gle, čovjek, po imenu Josif, savjetnik, čovjek dobar i pravedan,
Καὶ ἰδοὺ ἀνὴρ ὀνόματι Ἰωσὴφ βουλευτὴς ὑπάρχων, καὶ ἀνὴρ ἀγαθὸς καὶ δίκαιος·
Kai idou anēr onomati Iōsēph bouleutēs huparchōn kai anēr agathos kai dikaios
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I gle, čovjek imenom Josip, vijećnik budući, čovjek dobar i pravedan;"
1. gle Izvornik: ἰδοὺ [idou] Gramatika: Uzvik podrijetlom od glagolskog oblika za zapovjedni način, koji ovdje služi kao čestica za isticanje i skretanje pozornosti. Značenje: Dramatično uvodi novu, neočekivanu osobu na scenu u trenutku kada se čini da su svi Isusovi učenici ostali stajati po strani.
2. imenom Izvornik: ὀνόματι [onomati] Gramatika: Imenica srednjeg roda u dativu jednine koji ovdje izražava obzir ili sredstvo ('po imenu'). Značenje: U biblijskoj kulturi ime ne služi samo za identifikaciju, već predstavlja samu osobu, njezin karakter i ulogu u povijesti spasenja.
3. vijećnik budući Izvornik: βουλευτὴς ὑπάρχων [bouleutēs huparchōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine uz particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Glagol označava trajno stanje ili temeljno svojstvo koje netko posjeduje. Značenje: Označava člana Velikog vijeća (Sinedrija), najvišeg židovskog upravnog i sudskog tijela koje je upravo osudilo Isusa, čime se naglašava izniman društveni položaj i hrabrost ovog čovjeka.
4. čovjek dobar i pravedan Izvornik: ἀνὴρ ἀγαθὸς καὶ δίκαιος [anēr agathos kai dikaios] Gramatika: Imenica i dva pridjeva u nominativu jednine muškog roda bez člana, u službi apozicije koja dodatno opisuje subjekt. Značenje: Spaja helenistički ideal plemenitosti i unutarnje dobrote ('dobar') sa starozavjetnim idealom vjernosti Božjem zakonu ('pravedan'), svrstavajući Josipa uz bok pobožnim pravednicima poput Zaharije, Elizabete i Šimuna. Imena: - Josip [Ἰωσήφ (heb. יוֹסֵף Yōsēp̄) / Iōsēph] (osoba) Znači: Neka (Jahve) pridoda / Neka umnoži Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena izvedenog iz glagolskog korijena 'jasaf' (dodati, umnožiti), u obliku molitvene želje da Bog podari još djece ili blagoslova.
Ovaj stih (Luka 23:50) predstavlja nam Josipa iz Arimateje, uvodeći ga ne samo kao osobu visokog društvenog statusa i moći (član Sinedrija), već prvenstveno kroz prizmu njegovog izvanrednog moralnog i duhovnog karaktera. Evanđelist Luka namjerno koristi dva snažna pridjeva, 'dobar' i 'pravedan', kako bi ga odmah kontrastirao i istaknuo kao svijetlu iznimku unutar religioznog vijeća koje je netom prije toga nepravedno osudilo Isusa.
Teološki, ovakav uvod je iznimno bitan jer priprema čitatelja za Josipov hrabri čin traženja Isusovog tijela od Pilata. Njegova pravednost očito nije bila samo formalno obdržavanje slova zakona, već istinska, unutarnja dobrota koja ga je potaknula na djelovanje usprkos golemoj potencijalnoj opasnosti, gubitku ugleda i osudi od strane vlastitih kolega. Time se pokazuje da prava vjera i pobožnost nadilaze svjetovne i političke kalkulacije.