Jer gle, dolaze dani u kojima će govoriti: 'Blažene nerotkinje, i utrobe koje ne rodiše, i prsi koje ne podojiše!'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer gle, dolaze dani u kojima će govoriti: 'Blažene nerotkinje, i utrobe koje ne rodiše, i prsi koje ne podojiše!'
Tada će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!', i brežuljcima: 'Pokrijte nas!'
Jer ako sa sirovim drvetom čine ovo, što li će biti sa suhim?"
Bijahu pak vođena i druga dvojica, zločinci, da s Njim budu pogubljeni.
I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše Njega i te zločince, jednoga zdesna, a drugoga slijeva.
Jer ako sa sirovim drvetom čine ovo, što li će biti sa suhim?"
Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta će biti od suha?
ὅτι εἰ ἐν τῷ ὑγρῷ ξύλῳ ταῦτα ποιοῦσιν, ἐν τῷ ξηρῷ τί γένηται;¶
hoti ei en tō hugrō xulō tauta poiousin en tō xērō ti genētai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Jer ako u tome vlažnome drvetu ovo čine, u tome suhome što da bude?"
1. Jer ako Izvornik: ὅτι εἰ [hoti ei] Gramatika: Kombinacija uzročnog veznika koji uvodi obrazloženje prethodnog upozorenja i pogodbenog veznika koji uz indikativ uvodi realnu, činjeničnu pretpostavku. Značenje: Uvodi zaključnu proročku poslovicu kao vrhunac Isusova obraćanja jeruzalemskim ženama. Pogodba nije hipotetska nego polazi od bolne stvarnosti koja se upravo odvija pred njihovim očima: 'budući da je istina da upravo sada rade ovo...'.
2. u tome vlažnome drvetu Izvornik: ἐν τῷ ὑγρῷ ξύλῳ [en tō hugrō xulō] Gramatika: Prijedlog s određenim članom, pridjevom i imenicom u dativu jednine srednjeg roda. Pridjev doslovno znači 'vlažan', 'pun soka', dakle svjež i zelen, a prijedložna konstrukcija izražava predmet na kojem se vrši radnja ('na drvetu' ili 's drvetom'). Značenje: Slika živog, zelenog drveta punog soka koje prirodno nije namijenjeno za vatru. U ovom kontekstu označava samoga Isusa kao nevinog Pravednika i nositelja Božjeg života, koji unatoč svojoj nevinosti biva predan muci i križu.
3. ovo čine Izvornik: ταῦτα ποιοῦσιν [tauta poiousin] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda uz glagol u prezentu, aktivu, indikativu, 3. licu množine. Prezent ovdje označava radnju koja je upravo u tijeku, a subjekt u 3. licu množine ostaje neodređen ('čine', tj. 'postupa se'). Značenje: Upućuje na cjelokupno zlostavljanje, osudu i vođenje na pogubljenje koje se upravo događa. Neodređena množina obuhvaća i rimske izvršitelje i židovske glavare, ali u dubljem smislu i dopuštenje Božjeg suda nad grijehom.
4. u tome suhome Izvornik: ἐν τῷ ξηρῷ [en tō xērō] Gramatika: Prijedlog s određenim članom i pridjevom u dativu jednine srednjeg roda. Imenica 'drvo' je ispuštena jer se podrazumijeva iz prvog dijela rečenice, čime pridjev 'suho' dobiva snažan samostalan naglasak. Značenje: Suho, beživotno drvo spremno za oganj predstavlja nepokajani Jeruzalem i grešni naraštaj koji je odbacio svoga Mesiju. Argument ide od manjeg prema većem (a fortiori): ako nevinog i živog pogađa ovakva patnja, koliko će tek strašniji biti sud nad onim što je duhovno mrtvo i zrelo za spaljivanje.
5. što da bude? Izvornik: τί γένηται [ti genētai] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda uz glagol u aoristu, mediju, konjunktivu, 3. licu jednine. Riječ je o deliberativnom konjunktivu u pitanju, koji izražava tjeskobnu neizvjesnost i zapitanost: 'što li treba nastati?', 'što li će se tek dogoditi?'. Značenje: Otvoreno retoričko pitanje koje ostavlja slušatelje pred neshvatljivom strahotom nadolazećeg suda. Budući da konjunktiv aorista gleda na konačni ishod kao cjelinu, naglašava neizbježnost i potpunost propasti koja čeka grad ako ostane u svojoj duhovnoj suhoći.
Ovaj stih (Luka 23:31) predstavlja Isusovu snažnu metaforičnu izreku izgovorenu na Njegovom križnom putu prema Golgoti. Koristeći rabinski argument 'od manjeg prema većem' (a fortiori), Isus suprotstavlja 'zeleno drvo' i 'suho drvo' kako bi ukazao na nadolazeći sud. Ako se nevinom i pravednom Mesiji (zelenom drvetu koje nije prikladno za vatru) nanosi ovakva patnja i okrutna smrt, koliko će tek strašnija biti kazna koja će se obrušiti na grešni, nepokajani narod (suho drvo koje je prirodno spremno za oganj suda).
Teološki, ovaj stih naglašava težinu Božje pravde i strahotu grijeha. Povijesno se ovo Isusovo proročanstvo ispunilo 70. godine poslije Krista stravičnim razaranjem Jeruzalema od strane Rimljana. U širem duhovnom smislu, to je univerzalno upozorenje: ako je Krist morao ovoliko trpjeti preuzimajući na sebe tuđe grijehe, posljedice za one koji ostanu u stanju duhovne 'suhoće' i vlastitoj krivnji bit će neizrecivo teške.