A Isus se okrenu prema njima i reče: "Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada Mnom, nego plačite nad samima sobom i nad djecom svojom.
Jer gle, dolaze dani u kojima će govoriti: 'Blažene nerotkinje, i utrobe koje ne rodiše, i prsi koje ne podojiše!'
Tada će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!', i brežuljcima: 'Pokrijte nas!'
Jer ako sa sirovim drvetom čine ovo, što li će biti sa suhim?"
Bijahu pak vođena i druga dvojica, zločinci, da s Njim budu pogubljeni.
Tada će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!', i brežuljcima: 'Pokrijte nas!'
Tada će početi govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas.
τότε ἄρξονται λέγειν τοῖς ὄρεσιν· πέσετε ἐφ᾽ ἡμᾶς· καὶ τοῖς βουνοῖς· καλύψατε ἡμᾶς.
tote arxontai legein tois oresin pesete eph᾽ hēmas kai tois bounois kalupsate hēmas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada počet će govoriti planinama: Padnite na nas, i brežuljcima: Pokrijte nas;"
τότε (tada) - grč. τότε (tote): Prilog vremena. Označava specifičan, prelomni trenutak u budućnosti, vezan uz eshatološki sud ili vrijeme neizmjerne patnje. ἄρξονται (počet će) - grč. ἄρχομαι (arxontai): Glagol ἄρχω (archo) u futuru, indikativ, medij, 3. lice množine. Označava početak radnje (govorenja) koja ukazuje na očajničku reakciju na događaje koji se upravo odvijaju. λέγειν (govoriti) - grč. λέγειν (legein): Glagol λέγω (lego) u prezentu infinitiva aktivnog. Dopunjuje glagol 'početi' i uvodi izravni sadržaj njihovog vapaja. τοῖς ὄρεσιν (planinama) - grč. τοῖς ὄρεσιν (tois oresin): Imenica ὄρος (oros) u dativu množine srednjeg roda, s određenim članom. Planine, koje u biblijskoj književnosti obično predstavljaju stabilnost, utočište i mjesta božanske prisutnosti, ovdje postaju priželjkivano sredstvo vlastitog uništenja. Πέσετε (Padnite) - grč. Πέσετε (pesete): Glagol πίπτω (pipto) u aoristu imperativa aktivnog, 2. lice množine. Riječ je o hitnoj i dramatičnoj zapovijedi. Aorist ukazuje na želju za trenutačnom, konačnom radnjom bez odgode. ἐφʼ ἡμᾶς (na nas) - grč. ἐφʼ ἡμᾶς (eph' hemas): Prijedlog ἐπί (epi, elidiran u ἐφʼ zbog riječi s hakom) s akuzativom osobne zamjenice ἡμεῖς (hemeis). Naglašava smjer i težinu tereta usmjerenog izravno na govornike kao oblik zaštite od većeg zla. καὶ (i) - grč. καὶ (kai): Sastavni veznik. Povezuje dvije fraze i stvara tipičan semitski pjesnički paralelizam. τοῖς βουνοῖς (brežuljcima) - grč. τοῖς βουνοῖς (tois bounois): Imenica βουνός (bounos) u dativu množine muškog roda, s određenim članom. Proširuje prethodnu sliku, obuhvaćajući svako moguće uzvišenje u prirodi koje bi moglo poslužiti kao pokrov. Καλύψατε (Pokrijte) - grč. Καλύψατε (kalypsate): Glagol καλύπτω (kalypto) u aoristu imperativa aktivnog, 2. lice množine. Izražava krajnju potrebu za sakrivanjem od nečega što je neizmjerno strašnije od same smrti pod ruševinama prirode. ἡμᾶς (nas) - grč. ἡμᾶς (hemas): Osobna zamjenica ἡμεῖς (hemeis) u akuzativu množine. Ponovno usmjerava radnju na same govornike koji očajnički traže zaklon.
Ovaj stih (koji pronalazimo u evanđelju po Luki 23:30, s odjekom u Otkrivenju 6:16) prenosi apokaliptičnu sliku krajnjeg ljudskog očaja pred božanskim sudom. Umjesto da bježe od prirodne katastrofe, ljudi zazivaju stravičnu smrt pod teretom planina radije nego da se suoče s posljedicama vlastitih djela i pravednim sudom koji dolazi. Snažna hiperbola i paralelizam naglašavaju neizdrživost tog trenutka. Brda i planine, koji inače simboliziraju veličanstvenost Božjeg stvorenja i stabilnost, ovdje paradoksalno postaju željeno utočište i grobnica. To teološki ukazuje na dubinu straha pred Božjom prisutnošću kada Njegova milost ustupi mjesto pravednom gnjevu.