I kad Ga povedoše, uhvativši nekoga Šimuna Cirenca koji je dolazio iz polja, staviše na nj križ da ga nosi za Isusom.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I kad Ga povedoše, uhvativši nekoga Šimuna Cirenca koji je dolazio iz polja, staviše na nj križ da ga nosi za Isusom.
Slijedilo Ga je pak veliko mnoštvo naroda i žena, koje se udarahu u prsa i naricahu za Njim.
A Isus se okrenu prema njima i reče: "Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada Mnom, nego plačite nad samima sobom i nad djecom svojom.
Jer gle, dolaze dani u kojima će govoriti: 'Blažene nerotkinje, i utrobe koje ne rodiše, i prsi koje ne podojiše!'
Tada će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!', i brežuljcima: 'Pokrijte nas!'
A Isus se okrenu prema njima i reče: "Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada Mnom, nego plačite nad samima sobom i nad djecom svojom.
A Isus obazrevši se na njih reče: kćeri Jerusalimske! ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom.
στραφεὶς δὲ πρὸς αὐτὰς ὁ Ἰησοῦς εἶπεν· θυγατέρες Ἰερουσαλήμ, μὴ κλαίετε ἐπ᾽ ἐμέ, πλὴν ἐφ᾽ ἑαυτὰς κλαίετε καὶ ἐπὶ τὰ τέκνα ὑμῶν.
strapheis de pros autas ho Iēsous eipen thugateres Ierousalēm mē klaiete ep᾽ eme plēn eph᾽ he'autas klaiete kai epi ta tekna humōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Okrenuvši se pak prema njima taj Isus reče: Kćeri Jeruzalema, ne plačite nad mnom, nego nad samima sobom plačite i nad tom djecom vašom."
1. Okrenuvši se Izvornik: στραφεὶς [strapheis] Gramatika: Particip aorista pasivnog s medijalnim (povratnim) značenjem, nominativ jednine muškog roda. Označava naglu, dovršenu radnju koja prethodi govoru. Značenje: Usred vlastite muke Isus zastaje i okreće pogled prema onima koji idu za Njim. On nije pasivna žrtva koju nose događaji, nego Prorok koji i na putu u smrt zadržava pribranost i autoritet.
2. Kćeri Jeruzalema Izvornik: θυγατέρες Ἰερουσαλήμ [thugateres Ierousalēm] Gramatika: Vokativ množine ženskog roda s nepromjenjivim genitivom imena grada. Značenje: Starozavjetni proročki i pjesnički izričaj (usp. Pjesma nad pjesmama, Izaija 3,16) kojim se stanovnice glavnoga grada oslovljavaju kao predstavnice cijele zajednice Siona. Njihova sudbina utjelovljuje sudbinu samog grada.
3. ne plačite Izvornik: μὴ κλαίετε [mē klaiete] Gramatika: Niječna čestica μὴ uz imperativ prezenta aktivnog, 2. lice množine. U grčkom zabrana u prezentu znači prekidanje radnje koja je već u tijeku: 'prestanite plakati'. Značenje: Isus ne prezire njihovo suosjećanje, nego preusmjerava njihov pogled. Njegovo stradanje je u Božjem planu spasenja, dok Jeruzalemu zbog odbacivanja Mesije prijeti propast bez utjehe.
4. nego nad samima sobom plačite Izvornik: πλὴν ἐφ᾽ ἑαυτὰς κλαίετε [plēn eph᾽ he'autas klaiete] Gramatika: Snažni suprotni veznik πλὴν (nego, naprotiv, ipak) uz prijedlog ἐπί s akuzativom povratne zamjenice i ponovljenim imperativom prezenta. Značenje: Ponavljanje istog glagola κλαίετε (plačite) stvara oštar obrat: suze nisu zabranjene, ali moraju promijeniti predmet. Umjesto sažaljenja nad Pravednikom, potreban je plač pokajanja i svijesti o nadolazećem sudu nad gradom i njegovim budućim naraštajem ('djecom vašom'). Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik aramejskog i kasnohebrejskog imena Ješua, skraćenog od Jehošua, što je složenica teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša' (spasiti, izbaviti).
- Jeruzalem [Ἰερουσαλήμ (heb. יְרוּשָׁלַיִם Jerušalajim) / Ierousalēm] (grad) Znači: Utemeljenje mira / Grad mira Tvorba: Nepromjenjiva grčka transliteracija semitskog imena složenog od zapadnosemitskog korijena jrw (utemeljiti, položiti temelj) i božanskog imena ili imenice Šalem / šalom (mir, potpunost).
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (Luka 23:28) bilježi duboko proročki i potresan trenutak u kojem Isus, usprkos neizrecivoj vlastitoj fizičkoj i emocionalnoj patnji na Križnom putu, radikalno preusmjerava pažnju jeruzalemskih žena. Umjesto da pasivno prihvati njihovo puko ljudsko sažaljenje, On ih budi iz duhovne obamrlosti fokusirajući ih na nadolazeću stvarnost božanske presude nad gradom koji Ga je odbacio.
Njegove riječi nisu izraz osornosti, nego znak božanske suverenosti i ljubavi. Krist naglašava da prava tragedija nije Njegova žrtvovana smrt – jer ona donosi spasenje svijetu – već duhovna sljepoća i nepokajanost naroda koja nužno vodi u uništenje. Isus ih stoga poziva da svoje suze sažaljenja pretvore u suze pokajanja, oplakujući vlastite grijehe i sudbinu generacija koje će trpjeti posljedice tog odbacivanja.