Početna ›

Luka 23,29 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Slijedilo Ga je pak veliko mnoštvo naroda i žena, koje se udarahu u prsa i naricahu za Njim.

A Isus se okrenu prema njima i reče: "Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada Mnom, nego plačite nad samima sobom i nad djecom svojom.

Jer gle, dolaze dani u kojima će govoriti: 'Blažene nerotkinje, i utrobe koje ne rodiše, i prsi koje ne podojiše!'

Tada će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!', i brežuljcima: 'Pokrijte nas!'

Jer ako sa sirovim drvetom čine ovo, što li će biti sa suhim?"

Biblija

Jer gle, dolaze dani u kojima će govoriti: 'Blažene nerotkinje, i utrobe koje ne rodiše, i prsi koje ne podojiše!'

Daničić-Karadžić

Jer gle, idu dani u koje će se reći: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše.

Original

ὅτι ἰδοὺ ἔρχονται ἡμέραι ἐν αἷς ἐροῦσιν· μακάριαι αἱ στεῖραι καὶ αἱ κοιλίαι αἳ οὐκ ἐγέννησαν καὶ μαστοὶ οἳ οὐκ ἔθρεψαν.

Izgovor

hoti idou erchontai hēmerai en hais erousin makariai hai steirai kai hai koiliai hai ouk egennēsan kai mastoi hoi ouk ethrepsan

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Jer gle, dolaze dani u kojima će reći: Blažene te nerotkinje i utrobe koje ne rodiše i prsi koje ne podojiše."

Analiza

1. Jer gle, dolaze dani Izvornik: ὅτι ἰδοὺ ἔρχονται ἡμέραι [hoti idou erchontai hēmerai] Gramatika: Uzročni veznik ὅτι (jer), pokazna čestica ἰδοὺ (gle, evo) i glagol u prezentu medija/pasiva, 3. lice množine. Prezent ovdje ima proročku, futursku vrijednost: budućnost je toliko sigurna da se vidi kako već pristiže. Značenje: Ustaljena starozavjetna proročka formula (česta kod Jeremije i Amosa) kojom se najavljuje Dan Gospodnji ili povijesni Božji sud. Ovdje se neposredno odnosi na opsadu i razorenje Jeruzalema 70. godine.

2. će reći Izvornik: ἐροῦσιν [erousin] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 3. lice množine bez izrečenog subjekta. Bezlična množina u semitskom duhu odgovara hrvatskom 'reći će se' ili 'ljudi će govoriti'. Značenje: Ukazuje na općeprihvaćeni vapaj u danima nevolje, kada će razmjeri stradanja preokrenuti dotadašnja mjerila životne sreće.

3. Blažene te nerotkinje Izvornik: μακάριαι αἱ στεῖραι [makariai hai steirai] Gramatika: Imenski predikat bez pomoćnog glagola 'biti' (elipsa kopule uobičajena u makarizmima), u nominativu množine ženskog roda. Značenje: Potpuni preokret biblijskih vrijednosti: u židovskom svijetu neplodnost se smatrala najvećom sramotom i nesrećom, a majčinstvo blagoslovom. Strašni dani opsade bit će takvi da će se sretnima smatrati one koje ne moraju gledati stradanje vlastite djece.

4. utrobe koje ne rodiše i prsi koje ne podojiše Izvornik: κοιλίαι αἳ οὐκ ἐγέννησαν καὶ μαστοὶ οἳ οὐκ ἔθρεψαν [koiliai hai ouk egennēsan kai mastoi hoi ouk ethrepsan] Gramatika: Dvije paralelne odnosne rečenice s glagolima u aoristu aktivnom (ἐγέννησαν - rodiše; ἔθρεψαν - nahraniše, podojiše) uz objektivnu negaciju οὐκ. Aorist ovdje obuhvaća čitav dotadašnji život: 'koje nikada nisu rodile / podojile'. Značenje: Snažan semitski pjesnički paralelizam koji raščlanjuje majčinstvo na začeće/rađanje (utroba) i hranjenje (prsi). Izravni je odjek i suprotnost ženinom uskliču iz Lk 11,27 ('Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!'), pokazujući kako odbacivanje Spasitelja pretvara blagoslov života u tugu.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 23,29) predstavlja jedno od najpotresnijih Isusovih eshatoloških i proročkih upozorenja, izrečeno na njegovom putu prema križu dok se obraćao 'kćerima jeruzalemskim'. Isus proriče stravično uništenje Jeruzalema koje će uslijediti (a koje se povijesno dogodilo 70. godine pod opsadom Rimljana). U tom vremenu nezamislive gladi, razaranja i smrti, temeljne biblijske i općeljudske vrijednosti bit će potpuno izokrenute.

Majčinstvo, tradicionalno smatrano najvećim darom i znakom Božjeg blagoslova u izraelskom narodu, pretvorit će se u izvor neopisive muke. Kroz bolan paradoks Isus 'blaženima' proglašava nerotkinje, ukazujući na to da će apokaliptična težina Božjeg suda biti tolika da će oni koji nemaju djecu biti pošteđeni najveće agonije - gledanja vlastitog potomstva kako strahovito pati i umire. Stih tako nosi duboku teološku opomenu o ozbiljnosti ljudskog odbacivanja Boga i razornoj prirodi suda nad narodom.