Jer ako sa sirovim drvetom čine ovo, što li će biti sa suhim?"
Jer ako sa sirovim drvetom čine ovo, što li će biti sa suhim?"
Bijahu pak vođena i druga dvojica, zločinci, da s Njim budu pogubljeni.
I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše Njega i te zločince, jednoga zdesna, a drugoga slijeva.
A Isus govoraše: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Dijeleći pak haljine Njegove, baciše ždrijeb.
I stajaše narod promatrajući. A rugahu se i poglavari govoreći: "Druge je spasio; neka spasi samoga Sebe ako je On Krist Božji, Izabranik!"
I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše Njega i te zločince, jednoga zdesna, a drugoga slijeva.
I kad dođoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.
καὶ ὅτε ἦλθον ἐπὶ τὸν τόπον τὸν καλούμενον Κρανίον, ἐκεῖ ἐσταύρωσαν αὐτὸν καὶ τοὺς κακούργους, ὃν μὲν ἐκ δεξιῶν, ὃν δὲ ἐξ ἀριστερῶν.
kai hote ēlthon epi ton topon ton kaloumenon Kranion ekei estaurōsan auton kai tous kakourgous hon men ek dexiōn hon de ex aristerōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kada dođoše na to mjesto to zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, koga doduše s desna, koga a s lijeva."
1. dođoše Izvornik: ἦλθον [ēlthon] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Označava svršenu radnju dolaska cijele povorke na odredište. Značenje: Završetak križnog puta i dolazak na mjesto izvršenja smrtne kazne izvan gradskih zidina.
2. to mjesto to zvano Izvornik: τὸν τόπον τὸν καλούμενον [ton topon ton kaloumenon] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom, praćena ponovljenim članom i participom prezenta pasivnog u istom padežu. Prezent pasivni ukazuje na trajni, općepoznati naziv tog mjesta. Značenje: Luka za svoje čitatelje iz poganskog svijeta izostavlja aramejski naziv Golgota i koristi izravno grčki prijevod naziva stratišta.
3. razapeše Izvornik: ἐσταύρωσαν [estaurōsan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Aorist sažima čitav okrutni čin pribijanja na križ u jednu dovršenu povijesnu činjenicu. Značenje: Evanđelist ne opisuje fizičke detalje mučenja, već svu pozornost usmjerava na samu teološku stvarnost da je Mesija raspet.
4. te zločince Izvornik: τοὺς κακούργους [tous kakourgous] Gramatika: Poimeničeni pridjev u akuzativu množine muškog roda s određenim članom, koji upućuje na dvojicu već spomenutu u prethodnom stihu. Složena riječ od 'kakos' (zao, loš) i korijena 'ergon' (djelo). Značenje: Označava teške prijestupnike, ljude koji čine zlodjela. Time što je raspet među njima, na Isusu se doslovno ispunjava proročanstvo iz Izaije 53,12 da je ubrojen među zločince.
5. koga doduše s desna, koga a s lijeva Izvornik: ὃν μὲν ἐκ δεξιῶν, ὃν δὲ ἐξ ἀριστερῶν [hon men ek dexiōn, hon de ex aristerōn] Gramatika: Odnosne zamjenice u akuzativu jednine muškog roda povezane suprotnim česticama 'men... de' (s jedne strane... s druge strane), dok su 'desno' i 'lijevo' pridjevi u genitivu množine srednjeg roda uz prijedlog 'ek/ex' (iz, od). Značenje: Ovaj prostorni raspored stavlja Isusa u samo središte između dvojice osuđenika, čime njegov križ postaje paradoksalno kraljevsko prijestolje, ali i mjesto razlučivanja na kojem će jedan zločinac prihvatiti spasenje, a drugi ga odbiti. Imena: - Lubanja [Κρανίον (aram. גֻּלְגֹּלֶת Gulgoleth / heb. גֻּלְגֹּלֶת Gulgolet) / Kranion] (ostalo) Znači: Lubanja Tvorba: Grčka imenica srednjeg roda 'kranion' (lubanja), kojom Luka izravno prevodi aramejski naziv mjesta Golgota (od semitskog korijena 'gll' - kotrljati, po okruglom obliku glave, odnosno lubanje). Tekst objašnjava: Sam tekst navodi da se mjesto zove 'Lubanja' (mjesto zvano Lubanja), što u drugim evanđeljima stoji kao izričito objašnjenje uz naziv Golgota ('što prevedeno znači Mjesto lubanje').
Ovaj stih (Luka 23,33) jezgrovito donosi vrhunac Isusove muke – Njegovo raspeće na mjestu zvanom Lubanja. Brutalnost i krajnja sramota križa snažno su naglašeni Njegovim uvrštavanjem među zlotvore. Time Evanđelje pokazuje izravno ispunjenje starozavjetnog proročanstva o Sluzi Patniku koji na sebe preuzima grijehe cijelog čovječanstva. Na križu Isus izlazi u susret ljudskoj bijedi i kazni dotičući samo dno ljudskog pada.
Središnja pozicija Isusa između dva razbojnika nije tek puki povijesni ili vizualni detalj, već iznimno simboličan prizor. Krist visi u središtu ljudske patnje, nevolje i grijeha, postavši mostom između nepomirljivih krajnosti. Njegov smještaj u sredini već na križu nagoviješta nadolazeći sud i milosrđe, pokazujući da se i u trenucima najveće tame i odbačenosti Njegov spasenjski autoritet očituje u potpunosti.