Luka 23,35 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I stajaše narod promatrajući. Izrugivahu se pak i poglavari govoreći: Druge spasi, neka spasi samoga sebe, ako ovaj jest Krist Božji, Izabranik."

1. stajaše narod promatrajući Izvornik: εἱστήκει ὁ λαὸς θεωρῶν [heistēkei ho laos theōrōn] Gramatika: Glagol u pluskvamperfektu indikativa, 3. lice jednine aktiva, koji za ovaj glagol ima značenje imperfekta ('stajaše'), uz particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda. Spoj opisuje trajno stanje mirovanja ('stajao je') praćeno neprekidnim, pažljivim gledanjem. Značenje: Lukina uporaba riječi 'narod' (laos) razlikuje obične ljude od njihovih vođa: dok se poglavari otvoreno rugaju, narod stoji u napetom i nijemom promatranju prizora.

2. Izrugivahu se pak i poglavari Izvornik: ἐξεμυκτήριζον δὲ καὶ οἱ ἄρχοντες [exemuktērizon de kai hoi archontes] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa, 3. lice množine aktiva, pojačan prijedložnim prefiksom ek- (iz-), uz imenicu u nominativu množine s određenim članom. Imperfekt označava trajno, opetovano podsmjehivanje koje traje neko vrijeme. Značenje: Glagol je izveden iz riječi za nosnice (myktēr) i doslovno znači 'frktati nosom' ili 'podizati nos u znak prezira'. Izričaj je preuzet iz grčkog prijevoda Psalma 22,8, čime se židovski glavari prikazuju u ulozi bezbožnih progonitelja pravednika.

3. Druge spasi, neka spasi samoga sebe Izvornik: ἄλλους ἔσωσεν, σωσάτω ἑαυτόν [allous esōsen, sōsatō he'auton] Gramatika: Prvi glagol je u aoristu indikativa (3. lice jednine aktiva), koji sažima cjelokupno Isusovo dotadašnje djelovanje kao prošlu činjenicu, a drugi je u aoristu imperativa (3. lice jednine aktiva) uz povratnu zamjenicu u akuzativu. Prijelaz s indikativa na imperativ stvara oštru ironičnu suprotnost. Značenje: Poglavari nehotice priznaju Isusova čudesa i spasenjska djela, ali izokreću pojam spasenja: za njih je moć u sebičnom samoodržanju, dok Isus spašava druge upravo tako što odbija spasiti samoga sebe.

4. ako ovaj jest Krist Božji, Izabranik Izvornik: εἰ οὗτός ἐστιν ὁ χριστὸς τοῦ θεοῦ ἐκλεκτός [ei houtos estin ho christos tou theou eklektos] Gramatika: Pogodbena čestica ei s indikativom prezenta (realna pogodba koja pretpostavlja tvrdnju radi argumenta, ovdje s ironičnim prizvukom) i pokazna zamjenica houtos ('ovaj' – često s prizvukom prezira). Imenice imaju određeni član koji ih definira kao jedinstvene mesijanske naslove, a genitiv 'Boga' označava pripadnost i podrijetlo. Značenje: Izrugivači spajaju dva uzvišena naslova – Pomazanik (Mesija) i Izabranik (prema Izaiji 42,1) – ponavljajući na križu istu kušnju kojom je đavao iskušavao Isusa u pustinji. Imena: - Krist [χριστός (heb. מָשִׁיחַ) / christos (heb. Mašiah)] (ostalo) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev od glagola chriō (pomazati uljem), koji služi kao izravan prijevod hebrejskog naslova Mašiah (Mesija) za kraljeve, svećenike i proroke pomazane od Boga.

Ovaj stih (Luka 23,35) prikazuje dubok teološki kontrast i dramatičnu ironiju na Golgoti. Dok običan narod stoji zatečen u pasivnom promatranju, vjerski vođe preuzimaju ulogu izrugivača, ponavljajući pritom mehanizam sotonskog iskušenja iz pustinje: poticanje Isusa da iskoristi svoju božansku moć za vlastito oslobođenje. Njihov izazov da Isus spasi samog sebe temelji se na potpunom nerazumijevanju naravi Mesije, smatrajući da pravi Božji poslanik nikada ne bi smio podleći zemaljskoj slabosti i porazu.

Međutim, vrhunac teološke ironije leži u tome što ruganje glavara zapravo proklamira najdublju istinu kršćanstva. Isus je zaista spašavao druge, a Njegovo odbijanje da spasi sebe nije znak nemoći, već ultimativni dokaz da On uistinu jest 'Krist Božji, Izabranik'. Da je uslišio njihov izazov i sišao s križa, spasio bi sebe, ali bi izgubio svijet. Svoje mesijansko poslanje Izaijinog Sluge patnika ostvaruje upravo kroz tu potpunu žrtvu; stoga je Njegova prividna nemoć zapravo čin najviše spasiteljske suverenosti.