Početna ›

Luka 23,37 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I stajaše narod promatrajući. A rugahu se i poglavari govoreći: "Druge je spasio; neka spasi samoga Sebe ako je On Krist Božji, Izabranik!"

Rugahu Mu se pak i vojnici prilazeći, nudeći Mu ocat

i govoreći: "Ako si Ti kralj Židova, spasi samoga Sebe!"

A bijaše nad Njim i natpis: "Ovo je kralj Židova."

Jedan pak od obješenih zločinaca huljaše na Nj govoreći: "Zar Ti nisi Krist? Spasi Sebe i nas!"

Biblija

i govoreći: "Ako si Ti kralj Židova, spasi samoga Sebe!"

Daničić-Karadžić

I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.

Original

καὶ λέγοντες· εἰ σὺ εἶ ὁ βασιλεὺς τῶν Ἰουδαίων, σῶσον σεαυτόν.

Izgovor

kai legontes ei su ei ho basileus tōn Ioudaiōn sōson seauton

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"i govoreći: Ako ti jesi kralj Židova, spasi samoga sebe."

Analiza

1. i govoreći Izvornik: καὶ λέγοντες [kai legontes] Gramatika: Veznik kai povezuje ovaj particip prezenta aktiva (nominativ množine muškog roda) s prethodnim participima iz 36. stiha ('prilazeći', 'nudeći'). Time se riječi vojnika izravno spajaju s njihovim podrugljivim kretnjama u jedinstvenu radnju. Značenje: Riječi tumače prethodnu gestu nuđenja octa, pretvarajući cijeli prizor u okrutnu parodiju kraljevskog poklona.

2. Ako ti jesi Izvornik: εἰ σὺ εἶ [ei su ei] Gramatika: Pogodbeni veznik ei uz izričito navedenu osobnu zamjenicu 2. lica jednine u nominativu i glagol 'biti' u 2. licu jednine prezenta indikativa. Budući da grčki glagol već sadrži lice, dodavanje zamjenice sy ('ti') stvara snažan naglasak i podrugljivu kontrastnost ('ako si baš TI...'). Značenje: Vojnici upiru prstom u Isusovu prividnu nemoć na križu kao očiti dokaz protiv njegovih kraljevskih pretenzija.

3. kralj Židova Izvornik: ὁ βασιλεὺς τῶν Ἰουδαίων [ho basileus tōn Ioudaiōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom (predikatni nominativ koji označava specifičnu titulu) i imenica u genitivu množine s određenim članom. Dok su židovski poglavari u 35. stihu koristili teološki naslov 'Krist Božji', rimski vojnici koriste politički naslov 'kralj Židova'. Značenje: Za Rimljane je Isus samo još jedan poraženi pobunjenik, no njihova poruga nesvjesno objavljuje istinu o njegovu univerzalnom kraljevstvu koje se očituje kroz žrtvu.

4. spasi samoga sebe Izvornik: σῶσον σεαυτόν [sōson seauton] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa, 2. lice jednine aktiva, uz povratnu zamjenicu 2. lica jednine u akuzativu muškog roda. Aorist imperativa traži trenutni, vidljivi i odlučni čin izbavljenja s križa. Značenje: Izravno obraćanje u drugom licu pojačava izazov: vojnici traže dokaz političke i fizičke moći, ne shvaćajući da se Isusovo kraljevsko dostojanstvo sastoji u predanju života za druge. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִים) / Ioudaioi (heb. Jehudim)] (narod) Znači: pripadnici Judina plemena; oni koji hvale (Jahvu) Tvorba: Grčki naziv izveden iz hebrejskog Jehudi (množina Jehudim), što prvotno označava potomke patrijarha Jude ili stanovnike Judeje; samo ime Juda (Jehuda) potječe od hebrejskog glagolskog korijena jada, što znači 'hvaliti', 'slaviti' ili 'zahvaljivati'.

Zaključak

Ovaj stih (Luka 23:37) prikazuje duboku povijesnu i teološku ironiju te predstavlja vrhunac Isusovog poniženja na križu. Rimska vojska se grubo izruguje Njegovoj mesijanskoj tituli 'kralja Židova', koristeći Njegovu tjelesnu nemoć kao ultimativni dokaz lažnosti Njegovog identiteta. Njihov poziv Isusu da spasi samoga sebe odjek je ranijih sotonskih kušnji i pokazuje potpuno svjetovno neshvaćanje svrhe Njegove misije.

Međutim, prava moć stiha nalazi se u savršenom teološkom paradoksu: da je Isus doista poslušao njihov izazov i demonstrirao svoju silu silaskom s križa, plan spasenja čovječanstva bio bi nepovratno uništen. Kristova voljna predaja patnji i svjesno odbijanje spašavanja vlastitog života postali su upravo onaj mehanizam kroz koji je osigurano konačno i vječno otkupljenje za cijeli svijet.