Rugahu Mu se pak i vojnici prilazeći, nudeći Mu ocat
Rugahu Mu se pak i vojnici prilazeći, nudeći Mu ocat
i govoreći: "Ako si Ti kralj Židova, spasi samoga Sebe!"
A bijaše nad Njim i natpis: "Ovo je kralj Židova."
Jedan pak od obješenih zločinaca huljaše na Nj govoreći: "Zar Ti nisi Krist? Spasi Sebe i nas!"
A drugi odgovori te ga, prekoravajući ga, reče: "Zar se ti ni Boga ne bojiš, budući da si pod istom osudom?
A bijaše nad Njim i natpis: "Ovo je kralj Židova."
A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grčkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.
ἦν δὲ καὶ ἐπιγραφὴ γεγραμμένη ἐπ᾽ αὐτῷ γράμμασιν Ἑλληνικοῖς καὶ Ῥωμαϊκοῖς καὶ Ἑβραϊκοῖς· ἐστιν ὁ βασιλεὺς τῶν Ἰουδαίων οὗτος.¶
ēn de kai epigraphē gegrammenē ep᾽ autō grammasin Hellēnikois kai Rhōmaikois kai Hebraikois estin ho basileus tōn Ioudaiōn houtos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bijaše a i natpis nad njim: Kralj Židova ovaj."
1. Bijaše Izvornik: ἦν [ēn] Gramatika: Glagol biti u imperfektu aktiva, treće lice jednine. Označava trajno stanje u prošlosti koje prati cijeli prizor raspeća. Značenje: Natpis nije bio tek prolazna pojedinost, nego trajno postavljeno javno svjedočanstvo koje je stajalo iznad raspetoga tijekom cijele muke.
2. natpis Izvornik: ἐπιγραφὴ [epigraphē] Gramatika: Imenica ženskoga roda u nominativu jednine, subjekt rečenice. Složena je od prijedloga koji znači 'na' i glagola 'pisati', a stoji bez određenog člana. Značenje: U rimskoj pravnoj praksi to je službena pločica s navedenom krivnjom osuđenika (titulus), koja ovdje paradoksalno postaje proglas mesijanskog dostojanstva.
3. nad njim Izvornik: ἐπ᾽ αὐτῷ [ep᾽ autō] Gramatika: Prijedlog s osobnom zamjenicom u dativu jednine muškog roda. Dativ uz ovaj prijedlog označava položaj neposredno iznad osobe ili oslonjenost na križ. Značenje: Fizički položaj natpisa iznad glave raspetoga povezuje osobu s tekstom optužbe i pred očima promatrača tumači smisao njegove smrti.
4. Kralj Židova Izvornik: ὁ βασιλεὺς τῶν Ἰουδαίων [ho basileus tōn Ioudaiōn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, praćena imenicom u genitivu množine s određenim članom. Član uz imenicu 'kralj' ističe jedinstvenost i određenost naslova. Značenje: Naslov koji su rimska vlast i rugači namijenili kao političku optužbu i porugu u evanđeoskoj ironiji izriče punu teološku istinu o Mesijinoj kraljevskoj vlasti.
5. ovaj Izvornik: οὗτος [houtos] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine muškog roda, smještena na sam kraj rečenice bez glagolske kopule. Značenje: Završni položaj zamjenice snažno upire prstom u samoga raspetoga, no u ustima protivnika često nosi i prizvuk prezira ('ovaj ovdje'). Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִים / Yehudim, od יְהוּדָה / Yehudah) / Ioudaioi] (narod) Znači: Slavljeni, hvaljeni (od imena Juda: 'neka je slavljen Jahve') Tvorba: Grčki naziv za pripadnike židovskog naroda potječe od imena plemena i kraljevstva Jude, koje je izvedeno iz hebrejskog glagolskog korijena 'jadah' (slaviti, zahvaljivati).
Ovaj stih (Luka 23,38) prikazuje jedan od najvećih teoloških paradoksa u Novom zavjetu. Ono što je rimska vlast, predvođena poncijem Pilatom, namijenila kao okrutnu porugu, javno poniženje i upozorenje protiv pobune, Bog je u svojoj suverenosti pretvorio u univerzalnu proklamaciju istine. Natpis o Isusovoj krivnji nehotice, ali javno objavljuje njegov stvarni identitet cijelom svijetu.
Kroz ovu kratku rečenicu vidimo vrhunac ironije križa: Isus nije tek poraženi pobunjenik, već istinski Mesija čije se kraljevstvo ne uspostavlja vojnom silom, nego potpunom žrtvom. Upravo u trenutku njegove najveće slabosti i prividnog poraza, njegova istinska kraljevska titula uzdignuta je i objavljena svima, čime se paradoksalno ispunjava Božji plan spasenja.