Pilat im pak ponovno prozbori želeći pustiti Isusa.
Pilat im pak ponovno prozbori želeći pustiti Isusa.
A oni nadvikivahu govoreći: "Razapinji, razapinji Ga!"
A on im po treći put reče: "Ta kakvo zlo učini ovaj? Nikakve krivnje za smrt ne nađoh na Njemu. Kaznit ću Ga dakle i pustiti."
Ali oni navaljivahu jakim glasovima ištući da On bude razapet, i nadvladavahu glasovi njihovi,
te Pilat presudi da bude po njihovu zahtjevu.
A on im po treći put reče: "Ta kakvo zlo učini ovaj? Nikakve krivnje za smrt ne nađoh na Njemu. Kaznit ću Ga dakle i pustiti."
A on im treći put reče: kakvo je dakle on zlo učinio? ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživalo smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.
Ὁ δὲ τρίτον εἶπεν πρὸς αὐτούς· τί γὰρ κακὸν ἐποίησεν οὗτος; οὐδὲν αἴτιον θανάτου εὗρον ἐν αὐτῷ. παιδεύσας οὖν αὐτὸν ἀπολύσω.
Ho de triton eipen pros autous ti gar kakon epoiēsen houtos ouden aition thanatou heuron en autō paideusas oun auton apolusō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On a treće reče k njima: Što jer zlo učini ovaj? Ništa krivo smrti nađoh u njemu. Odgojivši dakle njega otpustit ću."
1. treće Izvornik: τρίτον [triton] Gramatika: Redni broj u akuzativu jednine srednjeg roda koji ovdje služi kao prilog ('po treći put'). Označava ponovljeni, završni pokušaj u nizu. Značenje: U biblijskoj pravnoj tradiciji trostruko svjedočanstvo potvrđuje punu istinitost i konačnost suda. Pilat po treći put javno proglašava Isusovu nevinost, čime je pred zakonom i poviješću svaka sumnja u Isusovu krivnju službeno otklonjena.
2. Što jer zlo učini ovaj? Izvornik: τί γὰρ κακὸν ἐποίησεν οὗτος [ti gar kakon epoiēsen houtos] Gramatika: Upitna rečenica u kojoj veznik 'gar' (jer, pa) daje retorički ton čuđenja i traženja dokaza za prethodne povike mnoštva. Glagol je u aoristu aktivnom i traži makar jedno konkretno, dovršeno nedjelo. Značenje: Predstavnik najviše zemaljske vlasti izaziva tužitelje da navedu ijedan stvarni prijestup, no oni nemaju nikakav odgovor. Ovo pitanje razotkriva da se osuda Pravednika ne temelji na pravdi i činjenicama, nego na slijepoj mržnji.
3. Ništa krivo smrti Izvornik: οὐδὲν αἴτιον θανάτου [ouden aition thanatou] Gramatika: Spoj niječne zamjenice i poimeničenog pridjeva u akuzativu srednjeg roda, uz imenicu u genitivu koji izražava kaznu ili posljedicu ('uzrok za smrt', 'krivica koja povlači smrt'). Riječ je o službenom rimskom pravnom izričaju. Značenje: Luka posebno naglašava ovu pravnu formulu kako bi pokazao da kršćanstvo i njegov Utemeljitelj nisu politička prijetnja poretku. Isus umire kao potpuno nevin jaganjac, premda preuzima smrtnu kaznu koja pripada grešnicima.
4. Odgojivši Izvornik: παιδεύσας [paideusas] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava radnju koja prethodi glavnom glagolu u futuru ('nakon što ga kaznim/išibam, otpustit ću ga'). Značenje: Glagol izvorno znači 'odgajati dijete' ili 'poučiti stegom', a u rimskom sudskom postupku označavao je lakše bičevanje kao opomenu prije puštanja na slobodu. Pilat nudi nepravedan kompromis: želi kazniti nevinoga kako bi udovoljio bijesu svjetine, čime već napušta načelo pravde.
5. otpustit ću Izvornik: ἀπολύσω [apolusō] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 1. lice jednine, koji izražava namjeru i odluku govornika. Veznik 'oun' (dakle) predstavlja ovo puštanje kao logičan zaključak utvrđene nevinosti. Značenje: Glagol nosi snažan motiv oslobođenja i odriješenja. Pilat želi upotrijebiti svoju vlast da oslobodi Isusa, ali njegova popustljivost i strah od mnoštva spriječit će ga da tu pravednu odluku provede u djelo.
Ovaj stih (Luka 23,22) predstavlja vrhunac sudske farse pred Poncijem Pilatom i njegov očajnički pokušaj da izbjegne osudu nevinog čovjeka. Njegova izjava izrečena po treći put snažno naglašava apsolutnu Isusovu nevinost iz perspektive najviše svjetovne pravde ('nikakav uzrok smrti'). Time evanđelist Luka teološki podcrtava da Isus ne ide u smrt zbog vlastitih zločina ili prijestupa, već isključivo kao bezgrešni pravednik i Jaganjac Božji koji svjesno preuzima grijehe svijeta.
S druge strane, stih majstorski i tragično oslikava propast ljudske pravde pred političkim pritiskom. Pilat, unatoč tome što kao sudac utvrđuje nevinost, nudi okrutnu fizičku kaznu ('παιδεύσας' - eufemizam za bičevanje) kao truli politički kompromis. Njegov pokušaj da umiri iracionalnu mržnju i krvožeđ svjetine 'odgojnom mjerom' nad nevinim ostaje zapamćen kao moralno poražavajući čin ustupka zlu i kukavičluk vlasti.