koji bijaše zbog neke pobune nastale u gradu i ubojstva bačen u tamnicu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
koji bijaše zbog neke pobune nastale u gradu i ubojstva bačen u tamnicu.
Pilat im pak ponovno prozbori želeći pustiti Isusa.
A oni nadvikivahu govoreći: "Razapinji, razapinji Ga!"
A on im po treći put reče: "Ta kakvo zlo učini ovaj? Nikakve krivnje za smrt ne nađoh na Njemu. Kaznit ću Ga dakle i pustiti."
Ali oni navaljivahu jakim glasovima ištući da On bude razapet, i nadvladavahu glasovi njihovi,
A oni nadvikivahu govoreći: "Razapinji, razapinji Ga!"
A oni vikahu govoreći: raspni ga, raspni.
οἱ δὲ ἐπεφώνουν λέγοντες· σταύρου σταύρου αὐτόν.¶
hoi de epephōnoun legontes staurou staurou auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak nadglasavahu govoreći: Razapinji, razapinji njega!"
1. Oni pak Izvornik: οἱ δὲ [hoi de] Gramatika: Određeni član u nominativu množine muškog roda u službi osobne zamjenice, praćen česticom δέ koja označava izravnu promjenu subjekta i suprotstavljanje. Značenje: Postavlja oštru suprotnost između Pilatova pokušaja oslobađanja i neumoljivog odgovora svjetine.
2. nadglasavahu Izvornik: ἐπεφώνουν [epephōnoun] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice množine, složen od prijedloga ἐπί (na, protiv) i φωνέω (vikati). Imperfekt označava trajnu, nesvršenu i opetovanu radnju u prošlosti – neprekidno su vikali protiv njega. Značenje: Luka bira glagol s istim korijenom kao u prethodnom stihu: dok im se Pilat jednom obratio (προσεφώνησεν - aorist), oni su ga neprestano zasipali vikom i nadglasavali (ἐπεφώνουν - imperfekt).
3. Razapinji, razapinji Izvornik: σταύρου σταύρου [staurou staurou] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, imperativ, 2. lice jednine, udvostručen radi retoričke i emocionalne siline. Za razliku od drugih evanđelista koji ovdje bilježe imperativ aorista, Luka koristi imperativ prezenta koji izražava ustrajno, neprekidno zahtijevanje. Značenje: Ovim dvostrukim uzvikom mnoštvo prvi put izričito imenuje vrstu pogubljenja – rimsku kaznu križa, najokrutniju i najsramotniju smrt rezerviranu za robove i pobunjenike.
Ovaj stih dramatično prikazuje vrhunac odbacivanja Isusa od strane vlastitog naroda, oslikavajući jezivu psihologiju mase i njenu neumoljivu želju za Njegovim uništenjem. Korištenje trajnih glagolskih oblika — imperfekta ('povikivahu') i prezentskog imperativa ('razapni') — pred čitatelja donosi scenu neprekidne, zaglušujuće buke i pobune u kojoj svjetina prkosno gazi svaku pravdu i logiku.
Teološki gledano, ovaj povijesni trenutak savršeno ilustrira zastrašujuću dubinu ljudske grešnosti i sljepoće pred utjelovljenom Istinom. Dok zavedeni narod izvikuje smrtnu presudu svome Mesiji tražeći sramotu križa, on nesvjesno ispunjava starozavjetna proročanstva o odbačenom Sluzi patniku (Iz 53). Kroz ovu ljudsku nepravdu i mržnju, suvereni Bog ostvaruje svoj savršeni plan otkupljenja cijelog čovječanstva.