Evanđelje po Luki 22

1Približavaše se pak blagdan Beskvasnih kruhova, koji se zove Pasha, 2i tražahu prvosvećenici i pismoznanci kako da Ga pogube, jer se bojahu puka. 3A uđe sotona u Judu zvanoga Iškariotski, koji bijaše iz broja dvanaestorice. 4I otišavši, porazgovara s prvosvećenicima i zapovjednicima o tome kako da im Ga preda. 5I obradovaše se te se dogovoriše s njim da mu dadu srebro. 6I on pristade te tražaše dobru priliku da im Ga preda bez mnoštva. 7Dođe pak dan Beskvasnih kruhova, u koji se morala žrtvovati Pasha. 8I posla Petra i Ivana rekavši: "Pođite i pripravite nam Pashu da blagujemo." 9A oni Mu rekoše: "Gdje hoćeš da pripravimo?" 10A On im reče: "Gle, kad uđete u grad, susrest će vas čovjek koji nosi krčag vode. Slijedite ga u kuću u koju ulazi, 11i reći ćete gospodaru te kuće: 'Kaže ti Učitelj: "Gdje je svratište u kojem ću blagovati Pashu s učenicima Svojim?"' 12I on će vam pokazati veliku prostrtu gornju sobu; ondje pripravite." 13Otišavši pak, nađoše kako im bijaše rekao i pripraviše Pashu. 14I kad nasta čas, prilegnu za stol On i apostoli s Njim. 15I reče im: "Silno zaželjeh ovu Pashu blagovati s vama prije negoli pretrpim; 16kažem vam naime da je nipošto neću blagovati dok se ne ispuni u Kraljevstvu Božjem." 17I uzevši čašu, zahvali i reče: "Uzmite ovo i razdijelite među sobom; 18kažem vam naime da od sada nipošto neću piti od roda trsova dok ne dođe Kraljevstvo Božje." 19I uzevši kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo Moje koje se za vas daje; ovo činite Meni na spomen." 20Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u krvi Mojoj koja se za vas prolijeva. 21Ali evo, ruka onoga koji Me predaje sa Mnom je na stolu. 22Jer Sin Čovječji doista odlazi kako je određeno, ali jao onomu čovjeku po kojem biva predan!" 23I oni počeše raspravljati među sobom tko bi dakle od njih bio onaj koji to namjerava učiniti. 24Nasta pak i prepirka među njima o tome tko se od njih čini da je veći. 25A On im reče: "Kraljevi naroda gospodare nad njima i oni koji imaju vlast nad njima zovu se dobročinitelji. 26Vi pak ne tako! Nego najveći među vama neka bude kao najmlađi, i onaj koji vodi kao onaj koji služi. 27Ta tko je veći: onaj koji je za stolom ili onaj koji služi? Zar ne onaj koji je za stolom? A Ja sam posred vas kao onaj koji služi. 28A vi ste oni koji ste ustrajali sa Mnom u kušnjama Mojim. 29I Ja vama u baštinu određujem, kao što Otac Moj odredi Meni, Kraljevstvo, 30da jedete i pijete za stolom Mojim u Kraljevstvu Mojem, i sjedit ćete na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. 31Šimune, Šimune, gle, sotona vas zaiska da vas prosije kao pšenicu. 32A Ja se pomolih za tebe da ne malakše vjera tvoja. I ti, kad se jednom obratiš, učvrsti braću svoju." 33On Mu pak reče: "Gospodine, s Tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt ići." 34A On reče: "Kažem ti, Petre, neće danas zapjevati pijetao dok triput ne zatajiš da Me poznaješ." 35I reče im: "Kad vas poslah bez kese i torbe i obuće, je li vam čega uzmanjkalo?" A oni rekoše: "Ničega." 36Reče im pak: "Nego sada, tko ima kesu, neka je uzme, jednako i torbu; a tko nema, neka proda svoj ogrtač i kupi mač. 37Kažem vam naime da se ovo što je napisano mora izvršiti na Meni, ono: 'I među bezakonike bi ubrojen.' Jer ono što je o Meni ima svršetak." 38A oni rekoše: "Gospodine, gle, ovdje su dva mača!" A On im reče: "Dovoljno je." 39I izašavši, pođe po običaju na Maslinsku goru. A slijedili su Ga i učenici. 40A kad dođe na mjesto, reče im: "Molite da ne uđete u napast." 41I On se odvoji od njih otprilike za hitac kamena te, kleknuvši na koljena, moljaše 42govoreći: "Oče, ako hoćeš, otkloni ovu čašu od Mene! Ali neka ne bude Moja volja, nego Tvoja." 43Ukaza Mu se pak anđeo s Neba jačajući Ga. 44I zapavši u smrtnu tjeskobu, još se žarče moljaše; i postade znoj Njegov kao ugrušci krvi što padaju na zemlju. 45I ustavši od molitve, dođe k učenicima te ih nađe gdje spavaju od žalosti, 46i reče im: "Što spavate? Ustanite i molite da ne uđete u napast." 47Dok On još govoraše, gle, mnoštvo; i onaj zvani Juda, jedan od dvanaestorice, iđaše pred njima te se približi Isusu da Ga poljubi. 48A Isus mu reče: "Judo, poljupcem li Sina Čovječjega predaješ?" 49Vidjevši pak oni oko Njega što će biti, rekoše: "Gospodine, hoćemo li udariti mačem?" 50I udari jedan od njih slugu prvosvećenikova i odsječe mu desno uho. 51A Isus odgovori i reče: "Pustite, dosta je ovoga!" I dotaknuvši mu uho, izliječi ga. 52Reče pak Isus prvosvećenicima i zapovjednicima Hrama i starješinama koji bijahu došli na Njega: "Kao na razbojnika izašli ste s mačevima i toljagama? 53Svaki dan kad bijah s vama u Hramu, ne ispružiste ruke na Mene. Ali ovo je vaš čas i vlast tame." 54Uhvativši Ga pak, odvedoše Ga i uvedoše u kuću prvosvećenikovu. A Petar slijeđaše izdaleka. 55A kad zapališe vatru posred dvorišta i posjedaše zajedno, sjeđaše Petar među njima. 56Ugledavši ga pak sluškinja gdje sjedi prema svjetlu, uprije pogled u njega i reče: "I ovaj bijaše s Njim." 57A on zanijeka govoreći: "Ne poznajem Ga, ženo." 58I malo zatim drugi ga ugleda i reče: "I ti si od njih." A Petar reče: "Čovječe, nisam." 59I pošto prođe oko jednoga sata, netko drugi čvrsto tvrđaše govoreći: "Uistinu, i ovaj bijaše s Njim, ta i Galilejac je." 60A Petar reče: "Čovječe, ne znam što govoriš." I odmah, dok on još govoraše, zapjeva pijetao. 61I okrenuvši se, Gospodin pogleda Petra, i sjeti se Petar riječi Gospodnje, kako mu reče: "Prije negoli pijetao danas zapjeva, triput ćeš Me zanijekati." 62I izašavši van, gorko zaplaka. 63A ljudi koji Ga držahu izrugivahu Mu se tukući Ga. 64I zastrvši Ga, ispitivahu Ga govoreći: "Proreci! Tko je onaj koji Te udario?" 65I mnoge druge hule govorahu na Njega. 66I kad nasta dan, sabra se starješinstvo naroda, prvosvećenici i pismoznanci, te Ga odvedoše u svoje vijeće 67govoreći: "Ako si Ti Krist, reci nam." A On im reče: "Ako vam kažem, nipošto nećete povjerovati; 68ako pak upitam, nipošto nećete odgovoriti. 69Od sada će Sin Čovječji sjediti zdesna Sile Božje." 70Rekoše pak svi: "Ti si dakle Sin Božji?" A On im reče: "Vi kažete da Ja jesam." 71A oni rekoše: "Što nam još treba svjedočanstvo? Ta sami čusmo iz usta Njegovih!"