Ali evo, ruka onoga koji Me predaje sa Mnom je na stolu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ali evo, ruka onoga koji Me predaje sa Mnom je na stolu.
Jer Sin Čovječji doista odlazi kako je određeno, ali jao onomu čovjeku po kojem biva predan!"
I oni počeše raspravljati među sobom tko bi dakle od njih bio onaj koji to namjerava učiniti.
Nasta pak i prepirka među njima o tome tko se od njih čini da je veći.
A On im reče: "Kraljevi naroda gospodare nad njima i oni koji imaju vlast nad njima zovu se dobročinitelji.
I oni počeše raspravljati među sobom tko bi dakle od njih bio onaj koji to namjerava učiniti.
I oni staše tražiti među sobom koji bi dakle od njih bio koji će to učiniti.
καὶ αὐτοὶ ἤρξαντο συζητεῖν πρὸς ἑαυτοὺς τὸ τίς ἄρα εἴη ἐξ αὐτῶν ὁ τοῦτο μέλλων πράσσειν.¶
kai autoi ērxanto suzētein pros he'autous to tis ara eiē ex autōn ho touto mellōn prassein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I oni počeše raspravljati prema sebi-samima to tko dakle bi-bio iz njih taj ovo namjeravajući činiti."
1. počeše raspravljati Izvornik: ἤρξαντο συζητεῖν [ērxanto suzētein] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa medija, 3. lice množine, praćen infinitivom prezenta aktivnog. Aorist označava trenutak izbijanja radnje, dok infinitiv prezenta složenog glagola (σύν 'zajedno' + ζητέω 'tražiti') opisuje trajno zajedničko ispitivanje. Značenje: Isusove riječi izazivaju trenutnu uznemirenost među učenicima; oni ne znaju tko je izdajnik, što pokazuje da je Juda svoju namjeru vješto skrivao pred zajednicom.
2. to tko dakle bi-bio Izvornik: τὸ τίς ἄρα εἴη [to tis ara eiē] Gramatika: Određeni član u akuzativu srednjeg roda (τὸ) poimeničuje cijelu zavisnu upitnu rečenicu i čini je izravnim objektom glagola 'raspravljati'. Glagol εἴη je u prezentu optativa, 3. lice jednine, a u kombinaciji sa zaključnom česticom ἄρα izražava neizvjesnost, čuđenje i tjeskobno nagađanje. Značenje: Rijetki optativ u novozavjetnom grčkom (karakterističan za Lukin profinjeni stil) naglašava unutarnju zbunjenost i nevjericu učenika pred mogućnošću da je netko od njih sposoban za takvo djelo.
3. taj ovo namjeravajući činiti Izvornik: ὁ τοῦτο μέλλων πράσσειν [ho touto mellōn prassein] Gramatika: Supstantivirani particip prezenta aktivnog glagola μέλλω s infinitivom prezenta aktivnog glagola πράσσω i zamjeničkim objektom u akuzativu. Glagol μέλλω označava radnju koja se upravo sprema dogoditi ili je neizbježna. Značenje: Glagol πράσσω u Novom zavjetu često označava sustavno, promišljeno djelovanje (osobito u negativnom kontekstu), čime se izdaja prikazuje kao svjesno isplaniran pothvat, a ne trenutna slabost.
Ovaj stih (Luka 22,23) bilježi neposrednu reakciju učenika na Isusovu šokantnu najavu izdaje tijekom Posljednje večere. Upotreba rijetkog optativa (εἴη) u kombinaciji s intenzivnim glagolom za propitivanje (συζητεῖν) savršeno oslikava duboku nevjericu, zbunjenost i sumnju koja se uvukla među apostole. Njihova reakcija pokazuje da u tom trenutku nemaju očiglednog sumnjivca, već preispituju cjelokupnu grupu.
Teološki, ovaj trenutak naglašava ljudsku krhkost i nesavršenost Dvanaestorice. Umjesto da oholo odbace mogućnost izdaje, oni propitkuju tko bi za to bio sposoban, što svjedoči o njihovom dubokom unutarnjem nemiru i nerazumijevanju onoga što se treba dogoditi. Scena služi kao oštar kontrast između Kristove savršene spoznaje nadolazeće muke i potpune ljudske izgubljenosti Njegovih najbližih sljedbenika.