Približavaše se pak blagdan Beskvasnih kruhova, koji se zove Pasha,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Približavaše se pak blagdan Beskvasnih kruhova, koji se zove Pasha,
i tražahu prvosvećenici i pismoznanci kako da Ga pogube, jer se bojahu puka.
A uđe sotona u Judu zvanoga Iškariotski, koji bijaše iz broja dvanaestorice.
I otišavši, porazgovara s prvosvećenicima i zapovjednicima o tome kako da im Ga preda.
I obradovaše se te se dogovoriše s njim da mu dadu srebro.
A uđe sotona u Judu zvanoga Iškariotski, koji bijaše iz broja dvanaestorice.
A sotona uđe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
εἰσῆλθεν δὲ ὁ σατανᾶς εἰς Ἰούδαν τὸν καλούμενον Ἰσκαριώτην ὄντα ἐκ τοῦ ἀριθμοῦ τῶν δώδεκα.
eisēlthen de ho satanas eis Ioudan ton kaloumenon Iskariōtēn onta ek tou arithmou tōn dōdeka
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Uđe pak Sotona u Judu onoga zvanog Iškariotski bivajući iz onoga broja onih dvanaestorice."
1. Uđe pak Izvornik: εἰσῆλθεν δὲ [eisēlthen de] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, što označava jednokratnu i dovršenu radnju u prošlosti. Čestica 'de' je postpozitivni veznik koji ovdje povezuje prethodnu potragu svećeničkih glavara s iznenadnim preokretom u radnji. Značenje: Iznenadni ulazak Sotone predstavlja ključnu prekretnicu u pripovijesti o Muci, gdje se ljudska zavjera vjerskih vođa spaja s djelovanjem nadnaravnog zla. Aorist naglašava konkretni povijesni i duhovni trenutak u kojem Juda donosi konačnu odluku o izdaji.
2. Sotona Izvornik: σατανᾶς [satanas] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine bez određenog člana. Odsutnost člana upućuje na to da se riječ ovdje koristi gotovo kao vlastito ime vrhovnog protivnika. Značenje: Nakon što je u pustinji napustio Isusa 'do povoljnog časa' (Lk 4,13), Sotona se sada osobno vraća na scenu kako bi zadao konačni udarac. Njegovo djelovanje ne ukida Judinu osobnu odgovornost, već pokazuje da izdaja Mesije nadilazi puku ljudsku pohlepu ili razočaranje.
3. u Judu Izvornik: εἰς Ἰούδαν [eis Ioudan] Gramatika: Prijedlog 'eis' s akuzativom jednine izražava kretanje prema unutrašnjosti, odnosno izravno prodiranje u osobu. Značenje: U Lukinom evanđelju ovakav izričaj označava potpuno preuzimanje utjecaja nad nečijim mislima, voljom i srcem. Juda postaje svjesno oruđe u rukama Božjeg protivnika.
4. onoga zvanog Izvornik: τὸν καλούμενον [ton kaloumenon] Gramatika: Određeni član i particip prezenta pasivnog u akuzativu jednine muškog roda, koji u atributivnom položaju pobliže određuju imenicu Juda. Prezent pasivni ukazuje na trajno, uobičajeno ime ili nadimak po kojem je bio prepoznatljiv. Značenje: Ova konstrukcija precizno identificira o kojem je Judi riječ, jasno ga razlikujući od drugog apostola Jude (Jakovljeva). Ujedno naglašava da je riječ o stvarnoj, povijesno poznatoj osobi unutar prve zajednice.
5. bivajući iz onoga broja onih dvanaestorice Izvornik: ὄντα ἐκ τοῦ ἀριθμοῦ τῶν δώδεκα [onta ek tou arithmou tōn dōdeka] Gramatika: Particip prezenta glagola 'biti' u akuzativu jednine muškog roda (onta) slaže se s Judom i ovdje može imati dopusno (koncesivno) značenje ('iako je bio'). Prijedlog 'ek' s genitivom jednine ('iz broja') i genitivom množine ('dvanaestorice') izražava pripadnost zatvorenoj, odabranoj skupini. Značenje: Ova fraza nosi snažnu teološku težinu jer ističe duboku tragediju izdaje: izdajnik nije vanjski neprijatelj, nego netko iz najužeg kruga Isusovih izabranika. Pripadnost 'broju dvanaestorice', koji simbolizira obnovljeni Božji narod, čini Judin pad još strašnijim upozorenjem. Imena: - Sotona [σατανᾶς (heb. שָׂטָן śāṭān; aram. סָטָנָא sāṭānā) / satanas] (osoba) Znači: protivnik, tužitelj, neprijatelj Tvorba: Grčki oblik dolazi preko aramejskog od hebrejskog korijena 'śṭn' (protiviti se, vrebati, optuživati). U Starom zavjetu najprije označava općeg protivnika ili tužitelja na nebeskom dvoru, a kasnije postaje vlastito ime poglavice zlih duhova i glavnog Božjeg protivnika.
- Juda [Ἰούδας (heb. יְהוּדָה Yəhûdāh) / Ioudas] (osoba) Znači: Slavljen, Hvaljen (ili: Neka je slavljen Jahve) Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Jehuda, koje potječe od glagolskog korijena 'jdh' (slaviti, hvaliti, zahvaljivati) uz teoforični element. Tragična je ironija što nositelj ovog časnog patrijarhalnog i kraljevskog imena, koje znači 'hvala Bogu', postaje izdajnik Mesije.
- Iškariotski [Ἰσκαριώτης (heb. אִישׁ־קְרִיּוֹת ’Κ-Qərijjôth) / Iskariōtēs] (ostalo) Znači: čovjek iz Kerijota Tvorba: Najšire prihvaćeno tumačenje izvodi ovaj pridjevak iz hebrejskog izraza 'iš' (čovjek, muž) i 'Kerijot' (ime grada u Judeji, usp. Jš 15,25), što bi značilo da je Juda jedini apostol podrijetlom iz Judeje, a ne iz Galileje. Druge, manje sigurne pretpostavke povezuju ga s latinskom riječi 'sicarius' (bodežar, zelot) ili s aramejskim korijenom 'šqr' (laž, prijevara).
Ovaj stih (Luka 22,3) prikazuje tragičnu prekretnicu u povijesti spasenja: trenutak izravne demonske intervencije u Judin život. Izraz 'Uđe pak Sotona u Judu' ne poništava Judinu slobodnu volju, već opisuje kulminaciju njegovog prethodnog popuštanja grijehu i pohlepi, čime je otvorio vrata i predao kontrolu duhovnom protivniku. Sotona time koristi Judu kao izravno oruđe za ostvarenje svog nauma o uništenju Isusa. Posebnu gorčinu ovom događaju daje napomena da je Juda bio 'iz broja dvanaestorice'. Činjenica da izdaja dolazi iz najužeg kruga Isusovih izabranika naglašava dubinu pada i služi kao snažno teološko upozorenje. Puka fizička blizina Isusu, privilegirani status apostola ili formalna pripadnost zajednici vjernika ne jamče sami po sebi imunitet od propasti ukoliko srce nije ispravno usmjereno i podložno Bogu.