I reče im: "Kad vas poslah bez kese i torbe i obuće, je li vam čega uzmanjkalo?" A oni rekoše: "Ničega."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I reče im: "Kad vas poslah bez kese i torbe i obuće, je li vam čega uzmanjkalo?" A oni rekoše: "Ničega."
Reče im pak: "Nego sada, tko ima kesu, neka je uzme, jednako i torbu; a tko nema, neka proda svoj ogrtač i kupi mač.
Kažem vam naime da se ovo što je napisano mora izvršiti na Meni, ono: 'I među bezakonike bi ubrojen.' Jer ono što je o Meni ima svršetak."
A oni rekoše: "Gospodine, gle, ovdje su dva mača!" A On im reče: "Dovoljno je."
I izašavši, pođe po običaju na Maslinsku goru. A slijedili su Ga i učenici.
Kažem vam naime da se ovo što je napisano mora izvršiti na Meni, ono: 'I među bezakonike bi ubrojen.' Jer ono što je o Meni ima svršetak."
Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i među zločince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
λέγω γὰρ ὑμῖν ὅτι ἔτι τοῦτο τὸ γεγραμμένον δεῖ τελεσθῆναι ἐν ἐμοί, τὸ καὶ μετὰ ἀνόμων ἐλογίσθη. καὶ γὰρ τὸ περὶ ἐμοῦ τέλος ἔχει.
legō gar humin hoti eti touto to gegrammenon dei telesthēnai en emoi to kai meta anomōn elogisthē kai gar to peri emou telos echei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kažem naime vama da ovo napisano treba izvršiti se u meni, ono: I s bezakonicima bi ubrojen. I naime ono o meni svršetak ima."
1. Kažem naime vama Izvornik: λέγω γὰρ ὑμῖν [legō gar humin] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, 1. lice jednine, praćen uzročnom česticom γάρ (naime, jer) i osobnom zamjenicom u dativu množine. Prezent naglašava svečanu i neposrednu važnost izjave. Značenje: Ovom proročkom formulom Isus daje autoritativno tumačenje prethodnih neobičnih uputa učenicima i usmjerava njihovu pozornost na dublji, božanski razlog nadolazeće krize.
2. ovo napisano Izvornik: τοῦτο τὸ γεγραμμένον [touto to gegrammenon] Gramatika: Pokazna zamjenica, određeni član i particip perfekta pasivnog u akuzativu jednine srednjeg roda. Perfekt pasivni označava radnju zapisivanja u prošlosti čiji rezultat trajno stoji i vrijedi u sadašnjosti. Značenje: Upućuje na Sveto pismo kao trajno važeću Božju riječ; riječ je o četvrtom pjevaju o Sluzi Jahvinom iz Knjige proroka Izaije (Iz 53,12).
3. treba izvršiti se Izvornik: δεῖ τελεσθῆναι [dei telesthēnai] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu (treba, nužno je) praćen infinitivom aorista pasivnog glagola τελέω (dovršiti, ispuniti). Aorist pasivni označava cjelovito i konačno ispunjenje u kojem je Bog neizrečeni vršitelj radnje. Značenje: Glagol δεῖ u Lukinu evanđelju izražava spasenjsko-povijesnu nužnost: Isusova muka nije tragičan slučaj ni ljudska samovolja, nego neizbježan dio Božjega plana spasenja.
4. I s bezakonicima bi ubrojen Izvornik: καὶ μετὰ ἀνόμων ἐλογίσθη [kai meta anomōn elogisthē] Gramatika: Citat uveden određenim članom srednjeg roda (τό) koji cijelu rečenicu pretvara u imenicu. Imenica ἀνόμων (bezakonika, onih izvan zakona) je u genitivu množine, a glagol ἐλογίσθη je u aoristu pasivnom, 3. lice jednine (bi uračunat, svrstan). Značenje: Isus svjesno prihvaća ulogu Sluge Patnika koji, iako potpuno pravedan, biva solidarno svrstan među prijestupnike i razbojnike kako bi preuzeo njihov grijeh i osudu.
5. svršetak ima Izvornik: τέλος ἔχει [telos echei] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine srednjeg roda uz glagol u prezentu aktivnom, 3. lice jednine. Idiomatski izraz u grčkom jeziku koji znači 'dolazi do svog ispunjenja', 'doseže svoj cilj' ili 'privodi se kraju'. Značenje: Imenica τέλος ne označava samo vremenski prestanak, nego postizanje konačne svrhe (odatle i prethodni glagol τελεσθῆναι): sve što je u Pismima naviješteno o Mesiji sada u njegovoj muci doseže svoj vrhunac i konačno ostvarenje.
Ovaj stih (Luka 22,37) iznimno je važan za razumijevanje Isusove svijesti o vlastitoj misiji. Isus eksplicitno citira Pjesmu o Sluzi patniku (Izaija 53,12), prepoznajući sebe u ulozi pravednika koji nedužan pati. Božanska nužnost ('dei') ukazuje na to da Njegovo uhićenje i ubrajanje među zločince na križu nije pobjeda Njegovih neprijatelja, već ostvarenje vječnog Božjeg spasenjskog nauma.
Zaključna tvrdnja da sve o Njemu 'ima kraj' (telos) pokazuje da cijela starozavjetna povijest spasenja svoj vrhunac pronalazi u Njegovom križu. Identifikacijom s 'bezakonicima', Isus preuzima sudbinu grešnog čovječanstva, demonstrirajući dubinu svoje milosti i savršenu supstitucijsku žrtvu.