I kad nasta dan, sabra se starješinstvo naroda, prvosvećenici i pismoznanci, te Ga odvedoše u svoje vijeće
I kad nasta dan, sabra se starješinstvo naroda, prvosvećenici i pismoznanci, te Ga odvedoše u svoje vijeće
govoreći: "Ako si Ti Krist, reci nam." A On im reče: "Ako vam kažem, nipošto nećete povjerovati;
ako pak upitam, nipošto nećete odgovoriti.
Od sada će Sin Čovječji sjediti zdesna Sile Božje."
Rekoše pak svi: "Ti si dakle Sin Božji?" A On im reče: "Vi kažete da Ja jesam."
ako pak upitam, nipošto nećete odgovoriti.
A ako vas i zapitam, nećete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.
ἐὰν δὲ καὶ ἐρωτήσω, οὐ μὴ ἀποκριθῆτε μοι, ἢ ἀπολύσητε.
ean de kai erōtēsō ou mē apokrithēte moi ē apolusēte
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako pak upitam, nipošto nećete odgovoriti"
1. Ako pak Izvornik: ἐὰν δὲ [ean de] Gramatika: Pogodbeni veznik 'ean' (koji traži konjunktiv) združen s česticom 'de' koja uvodi drugu, suprotnu ili nadopunjujuću mogućnost u paralelnom nizu. Značenje: Isus postavlja drugu stranu svoje dijagnoze ovog lažnog suđenja, prelazeći s mogućnosti da im izravno kaže na mogućnost da s njima povede rabinski dijalog.
2. upitam Izvornik: ἐρωτήσω [erōtēsō] Gramatika: Konjunktiv aorista aktivnog, 1. lice jednine, u pogodbenoj rečenici trećeg razreda. Značenje: Podsjeća na uobičajeni židovski način rasprave u kojem učitelj protupitanjem vodi sugovornike do istine (kako je Isus već učinio u Hramu pitajući ih o Ivanovu krštenju i o Davidovu sinu), čime pokazuje da oni odbijaju svaki oblik traženja istine.
3. nipošto nećete odgovoriti Izvornik: οὐ μὴ ἀποκριθῆτε [ou mē apokrithēte] Gramatika: Dvostruka negacija 'ou mē' s konjunktivom aorista pasivnog (u medijskom, deponentnom značenju), 2. lice množine. Kao i u prethodnom stihu, 'ou mē' s konjunktivom aorista izražava apsolutnu sigurnost da se radnja u budućnosti neće dogoditi. Značenje: Kada su ranije u Hramu bili suočeni s Isusovim pitanjima, poglavari su izabrali šutnju kako ne bi morali priznati njegov autoritet; Isus ovdje konstatira da je dijalog s njima nemoguć jer oni ne traže istinu, nego izgovor za osudu.
Ovaj stih (Luka 22,68) izgovara Isus tijekom svog suđenja pred Sanhedrinom (Velikim vijećem). Riječi odražavaju potpunu uzaludnost dijaloga s vjerskim vođama. Isus je svjestan da ga oni ne ispituju kako bi saznali istinu, već kako bi našli razlog za osudu. Kada bi on postavio njima pitanje koje bi razotkrilo njihove prave motive ili osvijetlilo istinu o njemu, oni bi šutjeli.
Korištenjem iznimno snažne empatičke negacije ('ou me'), biblijski pisac naglašava tvrdokornost sudaca i tragičnu stvarnost ljudskog odbacivanja Boga. Teološki gledano, tekst prikazuje stanje srca koje je toliko ogrezlo u licemjerju i predrasudama da zauvijek gubi sposobnost iskrenog odgovora na božansku istinu.