Početna ›

Luka 22,66 — Evanđelje po Luki

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I zastrvši Ga, ispitivahu Ga govoreći: "Proreci! Tko je onaj koji Te udario?"

I mnoge druge hule govorahu na Njega.

I kad nasta dan, sabra se starješinstvo naroda, prvosvećenici i pismoznanci, te Ga odvedoše u svoje vijeće

govoreći: "Ako si Ti Krist, reci nam." A On im reče: "Ako vam kažem, nipošto nećete povjerovati;

ako pak upitam, nipošto nećete odgovoriti.

Biblija

I kad nasta dan, sabra se starješinstvo naroda, prvosvećenici i pismoznanci, te Ga odvedoše u svoje vijeće

Daničić-Karadžić

I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenički i književnici, i odvedoše ga u svoj sud

Original

Καὶ ὡς ἐγένετο ἡμέρα, συνήχθη τὸ πρεσβυτέριον τοῦ λαοῦ, ἀρχιερεῖς τε καὶ γραμματεῖς, καὶ ἀπήγαγον αὐτὸν εἰς τὸ συνέδριον αὐτῶν

Izgovor

Kai hōs egeneto hēmera sunēchthē to presbuterion tou laou archiereis te kai grammateis kai apēgagon auton eis to sunedrion autōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I kako postade dan, sabra se starješinstvo naroda, glavari svećenički pak i pismoznanci, i odvedoše ga u vijećnicu svoju"

Analiza

1. kako postade dan Izvornik: ὡς ἐγένετο ἡμέρα [hōs egeneto hēmera] Gramatika: Vremenska rečenica s veznikom 'hōs' i glagolom u aoristu medija (deponentni glagol), 3. lice jednine, uz imenicu u nominativu jednine ženskog roda bez člana. Aorist označava nastupanje novog stanja — trenutak svitanja. Značenje: Prema židovskom pravnom običaju, službena zasjedanja u parnicama koje nose smrtnu kaznu nisu se smjela održavati noću; stoga poglavari čekaju zoru kako bi postupku dali privid zakonitosti.

2. sabra se starješinstvo naroda Izvornik: συνήχθη τὸ πρεσβυτέριον τοῦ λαοῦ [sunēchthē to presbuterion tou laou] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 3. lice jednine, sa subjektom u nominativu jednine srednjeg roda i genitivom pripadnosti 'naroda' (tou laou). Pasiv ovdje ima povratno (medijsko) značenje: 'okupilo se' ili 'sastalo se'. Značenje: Izraz 'presbyterion' (vijeće starješina) Luka koristi kao zbirni naziv za vrhovno predstavničko tijelo židovskog naroda, koje u sljedećim riječima pobliže definira.

3. glavari svećenički pak i pismoznanci Izvornik: ἀρχιερεῖς τε καὶ γραμματεῖς [archiereis te kai grammateis] Gramatika: Dvije imenice u nominativu množine muškog roda bez člana, povezane česticom 'te' i veznikom 'kai' ('i... i', 'kako... tako i'). Stoje u apoziciji prema 'starješinstvu naroda' i pojašnjavaju tko ga sve čini. Značenje: Spajanje 'te kai' čvrsto povezuje saducejsku svećeničku aristokraciju i većinom farizejske učitelje Zakona u jedinstvenu frontu: unatoč međusobnim teološkim suprotnostima, ujedinjeni su u odluci da osude Isusa.

4. odvedoše ga u vijećnicu svoju Izvornik: ἀπήγαγον αὐτὸν εἰς τὸ συνέδριον αὐτῶν [apēgagon auton eis to sunedrion autōn] Gramatika: Glagol u drugom aoristu aktivnom, 3. lice množine, s izravnim objektom u akuzativu i prijedložnim izrazom smjera ('eis' + akuzativ) praćenim posvojnim genitivom množine ('autōn' — njihovu). Dok je 'sabra se' bilo u jednini (zbirna imenica), ovaj je glagol u množini jer gleda članove vijeća kao pojedinačne vršitelje radnje. Značenje: Riječ 'synedrion' (Sinedrij, Veliko vijeće) označava i samo tijelo i dvoranu u kojoj zasjeda; dodatak zamjenice 'njihovu' suptilno naglašava udaljenost između ovog suda i Božje volje.

Zaključak

Ovaj stih (iz Evanđelja po Luki 22,66) opisuje ključan povijesni i teološki trenutak službenog, formalnog odbacivanja Isusa Krista od strane cjelokupnog religijskog, pravnog i političkog vodstva židovskog naroda. Kroz precizan odabir grčkih pojmova, evanđelist jasno dokumentira kako su sve tri glavne frakcije – starješine (svjetovna vlast), prvosvećenici (religijska elita) i pismoznanci (teološki stručnjaci) – bile apsolutno ujedinjene u svojoj osudi. Čekanje jutra ('kako postade dan') izravno ukazuje na njihovu namjeru da sudskom procesu daju privid legalnosti i pravednosti, usprkos tome što je konačna odluka o osudi bez sumnje već bila unaprijed donesena tijekom ilegalnog noćnog ispitivanja.

Teološki gledano, ovaj događaj predstavlja epski sudar dvaju svjetova: najvišeg ljudskog, institucionalnog autoriteta i utjelovljene Božje Riječi. Vjerske vođe uspostavljaju 'svoje vijeće' (sinedrij), oslanjajući se isključivo na vlastitu ljudsku pravdu i svjetovnu moć, dok istovremeno duhovno ostaju potpuno slijepi pred pravim Bogom i Mesijom koji u tišini stoji ispred njih. Njihovo zajedništvo u osudi ispunjava starozavjetna proročanstva o odbačenom pravedniku (Poput Izaije 53) te otvara direktan put prema križu, gdje će taj isti nepravedno osuđeni Isus donijeti konačno spasenje za cijeli svijet, pobjeđujući upravo onu nepravdu kojom je osuđen.