ako pak upitam, nipošto nećete odgovoriti.
ako pak upitam, nipošto nećete odgovoriti.
Od sada će Sin Čovječji sjediti zdesna Sile Božje."
Rekoše pak svi: "Ti si dakle Sin Božji?" A On im reče: "Vi kažete da Ja jesam."
A oni rekoše: "Što nam još treba svjedočanstvo? Ta sami čusmo iz usta Njegovih!"
Rekoše pak svi: "Ti si dakle Sin Božji?" A On im reče: "Vi kažete da Ja jesam."
Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reče: vi kažete da sam ja.
εἶπαν δὲ πάντες· σὺ οὖν εἶ ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ; ὁ δὲ πρὸς αὐτοὺς ἔφη· ὑμεῖς λέγετε ὅτι ἐγώ εἰμι.
eipan de pantes su oun ei ho huios tou theou ho de pros autous ephē humeis legete hoti egō eimi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Rekoše pak svi: Ti dakle jesi onaj Sin onoga Boga? Onaj pak prema njima govoraše: Vi govorite da ja jesam."
1. Rekoše pak svi Izvornik: εἶπαν δὲ πάντες [eipan de pantes] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice množine (označava cjelovitu, svršenu radnju), uz česticu koja nastavlja pripovijedanje i pridjev u nominativu množine muškog roda ('svi'). Značenje: Naglašava jednodušnost cijelog Vijeća koje iz Isusovih riječi odmah prepoznaje vrhunac njegove tvrdnje i jednoglasno traži konačno očitovanje.
2. Ti dakle jesi Izvornik: σὺ οὖν εἶ [su oun ei] Gramatika: Osobna zamjenica 2. lica jednine u nominativu stoji na samom početku rečenice radi snažnog isticanja (jer je lice već sadržano u glagolu), praćena zaključnim veznikom i prezentom glagola 'biti'. Značenje: Veznik pokazuje da članovi Vijeća izvode izravan zaključak iz Isusove tvrdnje o sjedenju zdesna Bogu, a naglašeno 'Ti' izražava njihovu nevjericu i prezir prema svezanom optuženiku.
3. onaj Sin onoga Boga Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ θεοῦ [ho huios tou theou] Gramatika: Predikatni nominativ jednine s određenim članom uz genitiv jednine s određenim članom, čime se označava jedinstven i isključiv naslov. Značenje: Tužitelji povezuju Danielova 'Sina Čovječjega' koji sjedi uz Boga s naslovom 'Sin Božji', prelazeći s pitanja o političkom Mesiji (stih 67) na dublje pitanje Isusova jedinstvenog odnosa s Bogom.
4. govoraše Izvornik: ἔφη [ephē] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice jednine, koji se u novozavjetnom grčkom pri uvođenju upravnog govora funkcionalno koristi s aoristnim značenjem svečane izjave. Značenje: Uvodi Isusov konačni, sudbonosni odgovor pred najvišim židovskim sudištem.
5. Vi govorite da ja jesam Izvornik: ὑμεῖς λέγετε ὅτι ἐγώ εἰμι [humeis legete hoti egō eimi] Gramatika: Naglašena zamjenica 2. lica množine u nominativu uz prezent aktiva, te veznik iza kojeg slijedi naglašena zamjenica 1. lica jednine i prezent glagola 'biti'. Veznik ovdje može značiti izravno potvrđivanje ('da ja jesam') ili uvoditi uzrok. Značenje: Ovim izričajem Isus potvrđuje istinitost naslova, ali odgovornost za način na koji ga oni shvaćaju vraća njima ('Vi govorite'), dok u završnom 'ja jesam' snažno odjekuje starozavjetno Božje ime iz Izlaska 3,14.
Ovaj stih (Luka 22,70) predstavlja apsolutni klimaks vjerskog suđenja Isusu pred Sinedrijem. Potaknuti Njegovim eshatološkim tvrdnjama, vjerski vođe Ga suočavaju s najizravnijim mogućim pitanjem o Njegovom božanskom podrijetlu. Isus ne uzmiče pred optužbama nego koristi priliku za konačnu objavu.
Svojim odgovorom Isus postiže dvije stvari: s jedne strane, kroz izraz "Vi kažete" prisiljava same tužitelje da vlastitim ustima artikuliraju istinu o Njegovom identitetu, dok s druge strane upotrebom duboko teološke fraze "Ja jesam" (ἐγώ εἰμι) suptilno, ali nesumnjivo, poistovjećuje sebe s Bogom Starog zavjeta. Ova beskompromisna objava svjesno otvara put optužbi za bogohuljenje i smrtnoj presudi koja je uslijedila.