Od sada će Sin Čovječji sjediti zdesna Sile Božje."
Od sada će Sin Čovječji sjediti zdesna Sile Božje."
Rekoše pak svi: "Ti si dakle Sin Božji?" A On im reče: "Vi kažete da Ja jesam."
A oni rekoše: "Što nam još treba svjedočanstvo? Ta sami čusmo iz usta Njegovih!"
A oni rekoše: "Što nam još treba svjedočanstvo? Ta sami čusmo iz usta Njegovih!"
A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedočanstva? jer sami čusmo iz usta njegovijeh.
οἱ δὲ εἶπαν· τί ἔτι ἔχομεν μαρτυρίας χρείαν; αὐτοὶ γὰρ ἠκούσαμεν ἀπὸ τοῦ στόματος αὐτοῦ.¶
hoi de eipan ti eti echomen marturias chreian autoi gar ēkousamen apo tou stomatos autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak rekoše: Što još imamo svjedočanstva potrebu? Sami naime čusmo od onih usta njegovih."
1. Što još imamo svjedočanstva potrebu Izvornik: τί ἔτι ἔχομεν μαρτυρίας χρείαν [ti eti echomen marturias chreian] Gramatika: Upitna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda (ovdje u priložnoj službi: 'zašto' ili 'kakvu'), uz glagol u prezentu (1. lice množine), imenicu u genitivu jednine bez člana ('svjedočanstva') i imenicu u akuzativu ('potrebu'). Značenje: Retoričko pitanje kojim suci proglašavaju dokazni postupak završenim; prema Zakonu su za osudu trebali svjedoci, no Vijeće smatra da je optuženik sam pred svima izrekao bogohuljenje.
2. Sami naime čusmo Izvornik: αὐτοὶ γὰρ ἠκούσαμεν [autoi gar ēkousamen] Gramatika: Intenzivna zamjenica u nominativu množine muškog roda ('mi sami') stoji na početku radi isticanja, praćena uzročnim veznikom i glagolom u aoristu aktiva, 1. lice množine (svršena radnja u prošlosti). Značenje: Vijećnici sami sebe postavljaju u ulogu izravnih svjedoka; ironijom evanđeoskog izvještaja, oni su doista osobno čuli istinu o Isusovu mesijanskom i božanskom identitetu, ali su je upotrijebili za osudu.
3. od onih usta njegovih Izvornik: ἀπὸ τοῦ στόματος αὐτοῦ [apo tou stomatos autou] Gramatika: Prijedlog za podrijetlo ili izvor s imenicom u genitivu jednine srednjeg roda s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu jednine. Značenje: Semitski slikoviti izraz koji u pravnom kontekstu naglašava neporecivu autentičnost i osobnu odgovornost govornika: osuda se temelji izravno na Isusovu vlastitom svjedočanstvu o sebi.
Ovaj stih (Luka 22,71) predstavlja vrhunac suđenja Isusu pred židovskim Vijećem. Nakon što Isus potvrdno odgovara na pitanje je li on Sin Božji, vjerski ga poglavari osuđuju za izravnu hulu koja, prema Mojsijevom zakonu, povlači smrtnu kaznu. Retoričko pitanje o potrebi za daljnjim svjedočanstvom formalno i naglo zaključuje sudski postupak jer se Isusovo vlastito priznanje vlasti i božanstva smatra krunskim dokazom krivnje.
Teološki promatrano, ovaj je trenutak ispunjen dubokom dramatskom ironijom: ono što Sinedrij percipira kao neoprostivu hulu i temelj za smrtnu osudu, zapravo je najčišća objava Istine o Isusovom božanskom identitetu. Njegove vlastite riječi, izgovorene u okrilju mržnje najvišeg zemaljskog suda, postaju sredstvo kojim se ispunjava Božji suvereni plan spasenja.