A Petar reče: "Čovječe, ne znam što govoriš." I odmah, dok on još govoraše, zapjeva pijetao.
A Petar reče: "Čovječe, ne znam što govoriš." I odmah, dok on još govoraše, zapjeva pijetao.
I okrenuvši se, Gospodin pogleda Petra, i sjeti se Petar riječi Gospodnje, kako mu reče: "Prije negoli pijetao danas zapjeva, triput ćeš Me zanijekati."
I izašavši van, gorko zaplaka.
A ljudi koji Ga držahu izrugivahu Mu se tukući Ga.
I zastrvši Ga, ispitivahu Ga govoreći: "Proreci! Tko je onaj koji Te udario?"
I izašavši van, gorko zaplaka.
I izišavši napolje plaka gorko.
καὶ ἐξελθὼν ἔξω ὁ Πέτρος ἔκλαυσεν πικρῶς.¶
kai exelthōn exō ho Petros eklausen pikrōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I izišavši van zaplaka gorko."
1. izišavši van Izvornik: ἐξελθὼν ἔξω [exelthōn exō] Gramatika: Glagolski pridjev (particip) drugog aorista u aktivu, nominativ jednine muškog roda, pojačan prilogom mjesta istog korijena ('iz-išavši van'). Particip aorista označava radnju koja prethodi glavnom glagolu plakanja. Značenje: Dvostruko naglašavanje izlaska ('izići van') označava više od pukog napuštanja dvorišta velikog svećenika: Petar fizički i duhovno napušta mjesto grijeha i društvo onih pred kojima je zatajio Gospodina, povlačeći se u samoću.
2. zaplaka Izvornik: ἔκλαυσεν [eklausen] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, 3. lice jednine. Aorist ovdje ima ingresivnu nijansu – označava snažan početak radnje, odnosno briznuće u plač. Značenje: Riječ označava glasan, čujan plač i jecanje, a ne samo tiho prolijevanje suza. Taj plač izraz je slomljenog srca koje se pod Gospodinovim pogledom otvara istinskom kajanju, za razliku od Judina očaja bez povratka.
3. gorko Izvornik: πικρῶς [pikrōs] Gramatika: Prilog načina tvoren od pridjeva koji izvorno znači 'oštar', 'rezak' ili 'gorak'. U cijelom Novom zavjetu pojavljuje se samo u opisu ovog Petrova plača (ovdje i u Mt 26,75). Značenje: Prilog oslikava duboku unutarnju bol i oštrinu žalosti zbog izdaje ljubljenog Učitelja. Gorčina ovog plača postaje prekretnica Petrova života i početak njegova duhovnog ozdravljenja.
Ovaj kratki stih potresno oslikava presudni trenutak Petrovog sloma neposredno nakon što je treći put zatajio Isusa. Njegov fizički izlazak iz dvorišta u noć predstavlja bijeg od mjesta vlastitog pada, ali i nužnu unutarnju potrebu za samoćom kako bi se suočio sa svojom slabošću na koju ga je Isus upozorio.
Njegov glasan i gorak plač nije samo izraz emocionalnog očaja, već predstavlja duboku i preobražavajuću duhovnu bol. Kroz ovaj slom i potpuno uništenje vlastitog ponosa i lažnog samopouzdanja, Petar doživljava istinsko pokajanje. Ove gorke suze označavaju prijelaznu točku iz koje će, uz Isusovo oproštenje, izrasti u poniznog i nepokolebljivog apostola.