Luka 22,48 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Isus pak reče njemu: Judo, poljupcem [tog] sina [tog] čovjeka predaješ?"

1. pak Izvornik: δὲ [de] Gramatika: Postpozitivni veznik koji stoji na drugom mjestu u rečenici. Označava blagu suprotnost i prijelaz radnje na novog subjekta. Značenje: Suprotstavlja Judino nijemo, prijetvorno djelovanje Isusovoj otvorenoj i izravnoj riječi koja razotkriva istinu.

2. poljupcem Izvornik: φιλήματι [philēmati] Gramatika: Imenica u dativu jednine srednjeg roda bez prijedloga (dativ sredstva ili načina). U grčkom poretku riječi stavljena je odmah iza vokativa, na početak same rečenice, radi snažnog isticanja. Značenje: Položaj riječi na početku pitanja naglašava sablažnjivi paradoks: sredstvo koje služi za iskazivanje najdublje ljubavi i prijateljstva upotrijebljeno je kao oružje izdaje.

3. [tog] sina [tog] čovjeka Izvornik: τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου [ton huion tou anthrōpou] Gramatika: Akuzativ jednine muškog roda s određenim članom, praćen genitivom jednine muškog roda s određenim članom. Semitski idiom prenesen u grčki kao jedinstveni mesijanski naslov. Značenje: Upućuje na eshatološkog suca i Mesiju iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13), ali i na onoga koji mora trpjeti: Juda misli da predaje običnog učitelja, a zapravo predaje nebeskog Sina Čovječjega.

4. predaješ Izvornik: παραδίδως [paradidōs] Gramatika: Indikativ prezenta aktiva, 2. lice jednine. Prezent označava radnju koja se upravo u tom trenutku izvršava pred njegovim očima. Značenje: Glagol doslovno znači 'izručiti u ruke drugoga' i u evanđeljima postaje tehnički izraz za Judinu izdaju, ali i za Božji spasiteljski naum u kojem se Sin predaje za ljude. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Jošua (Yeshua, skraćeno od Yehoshua), složenog od skraćenog Božjeg imena 'Jah' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti).

- Juda [Ἰούδα (heb. יְהוּדָה Yehudah) / Iouda] (osoba) Znači: Slavljen, hvaljen (neka je hvaljen Jahve) Tvorba: U stihu u vokativu jednine (Ἰούδα). Grčki oblik hebrejskog imena Yehudah, izvedenog iz glagolskog korijena 'jadah' (slaviti, hvaliti, zahvaljivati) uz teoforični element.

- Sin Čovječji [τὸν υἱὸν τοῦ ἀνθρώπου (aram. בַּר אֱנָשׁ bar enaš) / ton huion tou anthrōpou] (ostalo) Znači: Sin čovjeka, čovjek Tvorba: Doslovni grčki prijevod semitskog izraza (heb. 'ben adam', aram. 'bar enaš') koji izvorno označava pripadnika ljudskog roda, a u židovskoj apokaliptici i Isusovu govoru postaje uzvišeni mesijanski naslov.

Ovaj stih iz Lukinog evanđelja (Lk 22,48) predstavlja jedan od najpotresnijih i najemotivnijih trenutaka Novog zavjeta. Isus svojim retoričkim pitanjem ne traži informaciju, već izravno suočava Judu s apsurdnošću i perverzijom njegovog čina: pretvaranjem znaka najveće ljubavi, bliskosti i odanosti u instrument najdublje izdaje. To je ujedno i Isusov posljednji, milosrdni poziv Judi da sagleda strahotu onoga što čini i potakne ga na pokajanje.

Nadalje, Isusov izbor da sebe u tom trenutku bespomoćnosti nazove 'Sinom Čovječjim' nosi duboku teološku poruku. Umjesto da bježi ili se brani, On jasno obznanjuje da nadolazeća muka ne poništava Njegov mesijanski i božanski identitet. Iako ga se uhićuje, Isus nije puka žrtva zavjere, već vrhovni Gospodar koji zadržava potpunu kontrolu nad situacijom i svjesno, suvereno korača prema križu kako bi ostvario Božji naum spasenja.