Luka 22,19 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I uzevši kruh zahvalivši razlomi i dade njima govoreći: ovo jest tijelo moje koje za vas davano; ovo činite u moje sjećanje."

1. uzevši kruh zahvalivši razlomi i dade Izvornik: λαβὼν ἄρτον εὐχαριστήσας ἔκλασεν καὶ ἔδωκεν [labōn arton eucharistēsas eklasen kai edōken] Gramatika: Dva participa aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda ('uzevši', 'zahvalivši') prethode dvama glavnim glagolima u indikativu aorista aktiva 3. lica jednine ('razlomi', 'dade'). Svi oblici u aoristu opisuju slijed cjelovitih, dovršenih povijesnih i obrednih čina. Značenje: Četverostruki slijed radnji (uzeti, zahvaliti, razlomiti, dati) tvori temeljni obrazac euharistijskog slavlja u prvoj Crkvi, povezujući ovaj obred s čudesnim umnažanjem kruha i prepoznavanjem Uskrsloga u Emausu.

2. ovo jest tijelo moje Izvornik: τοῦτό ἐστιν τὸ σῶμά μου [touto estin to sōma mou] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda, glagol 'biti' u prezentu indikativa 3. lica jednine i imenica u nominativu jednine srednjeg roda s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu. Pokazna zamjenica u srednjem rodu gramatički se slaže s predikatnom imenicom 'tijelo' (koja je srednjeg roda), iako pokazuje na kruh (koji je u grčkom muškog roda). Značenje: Izgovarajući ove riječi nad beskvasnim kruhom, Isus poistovjećuje kruh sa samim sobom i cijelom svojom osobom koja odlazi u smrt, dajući starom pashalnom obredu potpuno novo, spasenjsko značenje.

3. koje za vas davano Izvornik: τὸ ὑπὲρ ὑμῶν διδόμενον [to huper humōn didomenon] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine srednjeg roda uvodi atributivni particip prezenta pasiva ('davano'), a između člana i participa umetnut je prijedložni izraz s genitivom ('za vas'). Prezent participa označava radnju koja je već započela i upravo je u tijeku. Značenje: Prijedlog 'za' (u korist, radi) s genitivom jezgra je teologije zastupničke žrtve: Isusov se život predaje u smrt za spasenje učenika. Prezent pokazuje da njegova žrtva već počinje ovim darivanjem za stolom.

4. ovo činite Izvornik: τοῦτο ποιεῖτε [touto poieite] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda i glagol u prezentu imperativa aktiva 2. lica množine. Za razliku od aoristnog imperativa u sedamnaestom stihu, prezentski imperativ ovdje nalaže trajnu, višekratnu i ponavljajuću radnju ('nastavite ovo činiti'). Značenje: Zapovijed o trajnom ponavljanju ovog čina utemeljuje kršćansko slavlje Gospodnje večere kao trajnu ustanovu zajednice.

5. u moje sjećanje Izvornik: εἰς τὴν ἐμὴν ἀνάμνησιν [eis tēn emēn anamnēsin] Gramatika: Prijedlog smjera i svrhe s akuzativom jednine ženskog roda, uz određeni član i posvojni pridjev u akuzativu koji zamjenjuje objektivni genitiv ('sjećanje na mene'). Značenje: U biblijskom i židovskom pashalnom poimanju, spomen-čin (anamneza) nije tek psihološko prisjećanje na prošlost, nego obredno uprisutnjenje spasenjskog događaja tako da njegova snaga postaje stvarna i djelotvorna u sadašnjosti.

Ovaj redak iz Lukinog evanđelja (Lk 22,19) temeljni je izvještaj o ustanovljenju euharistije. U njemu Isus tradicionalnoj židovskoj pashalnoj večeri daje potpuno novi smisao: poistovjećuje kruh sa svojim vlastitim životom koji se slobodno i svjesno prinosi na žrtvu 'za vas'. Isusova smrt ne tumači se kao pasivni poraz, već kao vrhunski čin sebedarja s univerzalnim spasonosnim učincima.

Nalog 'Ovo činite meni na spomen' (anamneza) zadužuje Crkvu da neprestano slavi i ponavlja taj čin. Euharistija time nije zamišljena kao prosto prisjećanje na povijesni događaj s Golgote, nego kao sveti čin (zikkaron) u kojemu se spasonosna snaga Kristove žrtve neprestano uprisutnjuje svim generacijama kršćana, dajući im dio u Njegovom vječnom životu.