Evanđelje po Luki 14

1I dogodi se, kad On uđe u kuću nekoga od farizejskih poglavara u subotu jesti kruh, da Ga oni promatrahu. 2I gle, neki čovjek koji imaše vodenu bolest bijaše pred Njim. 3I odgovori Isus te reče zakonoznancima i farizejima: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?" 4A oni zašutješe. I prihvativši ga, izliječi ga i otpusti. 5I reče im: "Kojemu će od vas sin ili vol pasti u bunar, a da ga odmah neće izvući u subotnji dan?" 6I ne mogoše Mu na to uzvratiti odgovor. 7A kazivaše uzvanicima prispodobu, promatrajući kako birahu prva mjesta za stolom, te im govoraše: 8"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj za stol na prvo mjesto, da ne bi uzvanik bio netko časniji od tebe, 9pa da ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega tebi reći: 'Ustupi mjesto ovome.' I tada ćeš sa sramotom početi zauzimati posljednje mjesto. 10Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni za stol na posljednje mjesto, da ti, kad dođe onaj koji te pozvao, kaže: 'Prijatelju, pomakni se više!' Tada će ti biti čast pred svima koji su s tobom za stolom. 11Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen." 12A govoraše i onomu koji Ga bijaše pozvao: "Kada priređuješ ručak ili večeru, ne zovi svojih prijatelja ni svoje braće ni svojih rođaka ni bogatih susjeda, da ne bi nekako i oni tebe zauzvrat pozvali pa ti bude uzvraćeno. 13Nego kad priređuješ gozbu, zovi siromahe, sakate, hrome, slijepe; 14i bit ćeš blažen jer ti nemaju čime uzvratiti; uzvratit će ti se naime o uskrsnuću pravednih." 15Čuvši pak to, netko od onih koji bijahu za stolom reče Mu: "Blažen tko god bude jeo kruh u Kraljevstvu Božjem!" 16A On mu reče: "Neki čovjek priređivaše veliku večeru i pozva mnoge. 17I posla svojega slugu u čas večere reći uzvanicima: 'Dođite, jer već je sve spremno!' 18I počeše se svi redom ispričavati. Prvi mu reče: 'Kupih polje i moram izaći te ga vidjeti; molim te, imaj me ispričana.' 19I drugi reče: 'Kupih pet jarmova volova i idem ih iskušati; molim te, imaj me ispričana.' 20I drugi reče: 'Oženih se ženom i zbog toga ne mogu doći.' 21I došavši, sluga izvijesti o tome svojega gospodara. Tada se domaćin razgnjevi i reče svojemu sluzi: 'Izađi brzo na trgove i ulice grada, pa siromahe i sakate i slijepe i hrome uvedi ovamo.' 22I reče sluga: 'Gospodaru, učinjeno je što si zapovjedio, i još ima mjesta.' 23I reče gospodar sluzi: 'Izađi na putove i među ograde te ih prisili ući, da mi se napuni dom. 24Jer kažem vam da nijedan od onih pozvanih ljudi neće okusiti moje večere.'" 25A s Njim putovahu mnoga mnoštva. I okrenuvši se, reče im: 26"Ako tko dolazi k Meni, a ne mrzi svojega oca i majku i ženu i djecu i braću i sestre, pa još i sam svoj život, ne može biti Moj učenik. 27Tko god ne nosi svoj križ i ne ide za Mnom, ne može biti Moj učenik. 28Ta tko od vas, želeći sagraditi kulu, neće najprije sjesti i proračunati trošak ima li za dovršetak? 29Da mu se, kad postavi temelj, a ne mogne dovršiti, svi koji to gledaju ne bi počeli izrugivati 30govoreći: 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne uzmognu dovršiti.' 31Ili koji kralj, polazeći u rat sukobiti se s drugim kraljem, neće najprije sjesti i posavjetovati se je li kadar s deset tisuća sučeliti se s onim koji s dvadeset tisuća dolazi na njega? 32Ako pak nije, dok je onaj još daleko, poslavši poslanstvo moli za mir. 33Tako dakle svaki od vas koji se ne odrekne svega svojega imanja, ne može biti Moj učenik. 34Dobra je dakle sol; ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? 35Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište; van je bacaju. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"