Luka 14,15 — Evanđelje po Luki

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Čuvši pak netko od onih što zajedno ležahu za stolom ovo reče mu: blažen tko god bude jeo kruh u onom kraljevstvu onoga Boga."

1. Čuvši pak Izvornik: Ἀκούσας δέ [Akousas de] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda koji izražava radnju prethodnu glavnom glagolu ('reče'), praćen prijelaznom česticom δέ. Značenje: Označava izravnu reakciju na Isusove riječi o 'uskrsnuću pravednih', koje su kod sugovornika potaknule misao o eshatološkoj gozbi.

2. od onih što zajedno ležahu za stolom Izvornik: τῶν συνανακειμένων [tōn sunanakeimenōn] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta medija/pasiva s članom u genitivu množine muškog roda (partitivni genitiv ovisan o neodređenoj zamjenici τις 'netko'). Značenje: Složenica s prijedlozima σύν ('zajedno') i ἀνά ('gore') opisuje antički običaj blagovanja u poluležećem položaju na ležajevima oko stola, označavajući sugovornika kao jednoga od uzvanika na gozbi.

3. blažen tko god Izvornik: μακάριος ὅστις [makarios hostis] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine (uz neizrečenu kopulu 'jest') praćen općom odnosnom zamjenicom ὅστις koja za razliku od običnog ὅς naglašava kakvoću ili bilo kojeg pripadnika određene skupine ('tko god', 'svatko tko'). Značenje: Gost izgovara tradicionalni pobožni makarizam (proglašenje blaženstva), vjerojatno pokušavajući ublažiti neugodnu oštrinu Isusove pouke općeprihvaćenom duhovnom frazom.

4. bude jeo kruh Izvornik: φάγεται ἄρτον [phagetai arton] Gramatika: Glagol u futuru indikativa medija, 3. lice jednine (helenistički futurski oblik nastao od korijena aorista ἔφαγον), s imenicom u akuzativu jednine bez člana. Značenje: Semitski idiom 'jesti kruh' znači sudjelovati u objedu ili gozbi; ovdje upućuje na mesijansku gozbu na kraju vremena (usp. Iz 25,6), za koju je sugovornik pretpostavljao da je zajamčena njemu i njegovim krugovima.

5. u onom kraljevstvu onoga Boga. Izvornik: ἐν τῇ βασιλείᾳ τοῦ θεοῦ. [en tēa basileia tou theou] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom jednine ženskog roda i posvojnim genitivom jednine muškog roda, pri čemu obje imenice imaju određeni član. Značenje: Središnji novozavjetni pojam koji ne označava primarno prostor, nego Božju kraljevsku vladavinu koja se u punini očituje u budućem vijeku, ali već sada postavlja zahtjeve pred čovjeka.

Ovaj stih (Luka 14:15) predstavlja ključni prijelazni trenutak tijekom Isusovog blagovanja u kući farizejskog prvaka. Oduševljena reakcija neimenovanog sustolnika savršeno sažima tadašnje uobičajeno židovsko eshatološko očekivanje: nadu u sudjelovanje na velikoj i konačnoj Mesijanskoj gozbi na kraju vremena. Njegov je usklik izraz iskrene religiozne pobožnosti i duboke čežnje za tim savršenim zajedništvom s Bogom i pravednicima u vječnosti.

Međutim, teološka i narativna funkcija ovog stiha je postavljanje pozornice za Isusov radikalan odgovor. Iako je izjava sustolnika teološki potpuno točna, ona u sebi krije pretpostavku i lažnu sigurnost da će on i njemu slični religiozni vođe automatski biti dionici te gozbe na temelju svog porijekla i statusa. Isus na to odgovara prispodobom o velikoj večeri, kojom oštro korigira tu iluziju; pokazuje da će oni koji se smatraju 'sigurnim' uzvanicima možda propustiti gozbu zbog vlastite ravnodušnosti, dok će Božje kraljevstvo biti ispunjeno onima koji su smatrani društvenim i religioznim autsajderima.