Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen."
Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen."
A govoraše i onomu koji Ga bijaše pozvao: "Kada priređuješ ručak ili večeru, ne zovi svojih prijatelja ni svoje braće ni svojih rođaka ni bogatih susjeda, da ne bi nekako i oni tebe zauzvrat pozvali pa ti bude uzvraćeno.
Nego kad priređuješ gozbu, zovi siromahe, sakate, hrome, slijepe;
i bit ćeš blažen jer ti nemaju čime uzvratiti; uzvratit će ti se naime o uskrsnuću pravednih."
Čuvši pak to, netko od onih koji bijahu za stolom reče Mu: "Blažen tko god bude jeo kruh u Kraljevstvu Božjem!"
Nego kad priređuješ gozbu, zovi siromahe, sakate, hrome, slijepe;
Nego kad činiš gozbu, zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe;
ἀλλ᾽ ὅταν δοχὴν ποιῇς, κάλει πτωχούς, ἀναπείρους, χωλούς, τυφλούς.
all᾽ hotan dochēn poiēas kalei ptōchous anapeirous chōlous tuphlous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nego kad gozbu činiš, zovi siromahe, sakate, hrome, slijepe."
1. Nego kad Izvornik: ἀλλ᾽ ὅταν [all᾽ hotan] Gramatika: Spoj snažnog suprotnog veznika ἀλλά (skraćeno zbog samoglasnika koji slijedi) i vremensko-pogodbenog veznika ὅταν koji uvodi opću ili ponavljajuću radnju u konjunktivu. Značenje: Uspostavlja oštar rez prema dotadašnjoj praksi pozivanja uzvratnih gostiju (stih 12) i uvodi novo, trajno pravilo ponašanja.
2. gozbu činiš, Izvornik: δοχὴν ποιῇς, [dochēn poiēas] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine bez člana, uz glagol u prezentu konjunktiva aktivnog, 2. lice jednine, što označava radnju koja se ponavlja kad god se ukaže prilika. Značenje: Riječ δοχή dolazi od glagola koji znači 'primiti' ili 'ugostiti' (specifično Lukin izraz za svečano primanje), čime se naglasak stavlja na sam čin gostoprimstva i otvorenosti doma.
3. zovi Izvornik: κάλει [kalei] Gramatika: Glagol u prezentu imperativa aktivnog, 2. lice jednine; prezentski imperativ ne zapovijeda jednokratni čin, nego trajni običaj i životnu naviku ('redovito zovi', 'neka ti bude praksa zvati'). Značenje: Isus ne traži iznimnu gestu milosrđa, nego trajno preoblikovanje društvenih odnosa i gostoljubivosti.
4. siromahe, sakate, hrome, slijepe. Izvornik: πτωχούς, ἀναπείρους, χωλούς, τυφλούς. [ptōchous anapeirous chōlous tuphlous] Gramatika: Četiri imenice odnosno poimeničena pridjeva u akuzativu množine muškog roda, nanizani bez člana i bez veznika (asindeton), što retorički pojačava dojam nabrajanja cijelih društvenih skupina. Značenje: Pojam πτωχός označava krajnjeg siromaha ovisnog o prosjačenju; zajedno s tjelesno oštećenima čine četverostruki popis ljudi koji su u antičkom svijetu i onodobnim obrednim propisima bili na samom rubu društva te nisu mogli uzvratiti poziv.
Ovaj stih (Luka 14:13) predstavlja radikalan preokret tadašnjih društvenih normi koje su se temeljile na društvenom statusu, osobnoj koristi i stjecanju časti uzvraćanjem usluga. Isus poučava svoje sljedbenike da odustanu od proračunatog pristupa međuljudskim odnosima te poziva na nesebičnu, bezuvjetnu ljubav prema onima koji su na margini i koji ničim ne mogu uzvratiti poziv.
Teološki gledano, zemaljska gozba postaje zorni prikaz Božjeg kraljevstva i Mesijanskog banketa na kojem su dobrodošli najslabiji i odbačeni. Isus nas poziva da svojim milosrđem odražavamo samu narav Božje milosti koja je potpuno besplatna i nezaslužena. Nagrada za ovakvo davanje ne dolazi u obliku ovozemaljskog priznanja, nego izravno od Boga o uskrsnuću pravednika.