pa da ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega tebi reći: 'Ustupi mjesto ovome.' I tada ćeš sa sramotom početi zauzimati posljednje mjesto.
Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni za stol na posljednje mjesto, da ti, kad dođe onaj koji te pozvao, kaže: 'Prijatelju, pomakni se više!' Tada će ti biti čast pred svima koji su s tobom za stolom.
Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen."
A govoraše i onomu koji Ga bijaše pozvao: "Kada priređuješ ručak ili večeru, ne zovi svojih prijatelja ni svoje braće ni svojih rođaka ni bogatih susjeda, da ne bi nekako i oni tebe zauzvrat pozvali pa ti bude uzvraćeno.
Nego kad priređuješ gozbu, zovi siromahe, sakate, hrome, slijepe;
Jer svaki koji se uzvisuje bit će ponižen, a koji se ponizuje bit će uzvišen."
Jer svaki koji se podiže, poniziće se; a koji se ponižuje, podignuće se.
ὅτι πᾶς ὁ ὑψῶν ἑαυτὸν ταπεινωθήσεται, καὶ ὁ ταπεινῶν ἑαυτὸν ὑψωθήσεται.¶
hoti pas ho hupsōn he'auton tapeinōthēsetai kai ho tapeinōn he'auton hupsōthēsetai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"jer svaki onaj uzvisujući samoga sebe bit će ponižen, a onaj ponizujući samoga sebe bit će uzvišen."
1. svaki onaj uzvisujući samoga sebe Izvornik: πᾶς ὁ ὑψῶν ἑαυτὸν [pas ho hupsōn he'auton] Gramatika: Pridjev 'svaki' uz određeni član i particip prezenta aktivnog u nominativu jednine ('onaj koji uzvisuje') te povratnu zamjenicu u akuzativu ('samoga sebe'). Prezent participa označava trajni životni stav i naviku samouzvisivanja. Značenje: Izriče univerzalno pravilo bez iznimke ('svaki'). Povratna zamjenica razotkriva bit oholosti: čovjek sam sebe postavlja za mjerilo i suca vlastite vrijednosti, prisvajajući ulogu koja pripada samo Bogu.
2. bit će ponižen Izvornik: ταπεινωθήσεται [tapeinōthēsetai] Gramatika: Futur indikativa pasivnog u trećem licu jednine. Ovo je teološki (božanski) pasiv u kojem je neizrečeni vršitelj radnje sam Bog, a futur ima eshatološku težinu konačnog suda. Značenje: Nasuprot ljudskom aktivu samouzvisivanja stoji Božji pasiv: Bog je onaj koji će na koncu srušiti lažnu veličinu i postaviti čovjeka na njegovo stvarno mjesto.
3. onaj ponizujući samoga sebe Izvornik: ὁ ταπεινῶν ἑαυτὸν [ho tapeinōn he'auton] Gramatika: Određeni član s participom prezenta aktivnog u nominativu jednine ('onaj koji ponizuje') i povratnom zamjenicom u akuzativu ('samoga sebe'). Trajni vid prezenta ukazuje na svjesno i postojano opredjeljenje za skromnost. Značenje: U antičkom svijetu ovaj je korijen označavao ropsku niskost i sramotu, no evanđelje ga preobražava u vrhunsku krepost. Poniziti samoga sebe znači slobodno odabrati služenje i odreći se zahtjeva za prvenstvom, nasljedujući Kristov put.
4. bit će uzvišen Izvornik: ὑψωθήσεται [hupsōthēsetai] Gramatika: Futur indikativa pasivnog u trećem licu jednine (božanski pasiv). Cijeli stih tvori savršenu unakrsnu strukturu (hijazam: uzvisuje – bit će ponižen / ponizuje – bit će uzvišen). Značenje: Istinsko uzvišenje isključivo je Božje djelo. Onaj tko se odrekne samopotvrđivanja otvara prostor Božjoj milosti koja ga podiže u dostojanstvo nebeskog kraljevstva.
Ovaj stih u Novom zavjetu (Luka 14:11, Luka 18:14, Matej 23:12) sažima jedan od temeljnih principa i paradoksa Kraljevstva Božjega: teologiju eshatološkog obrata sudbina. Ljudska mjerila vrijednosti, uspjeha, moći i časti u potpunoj su suprotnosti s Božjim mjerilima. Čovjek koji samog sebe postavlja u središte svemira, oslanjajući se na vlastitu snagu te prisvajajući slavu i pravdu koja mu ne pripada, neizbježno će se suočiti sa suverenim Božjim sudom koji će ga poniziti. S druge strane, onaj tko prepoznaje svoju grešnost i neznatnost te se odriče prava na oholost, oslanjajući se isključivo na Stvoritelja, doživjet će istinsko uzvišenje koje dolazi od Boga.
Ova poruka duboko je ukorijenjena u Isusovom učenju i nadovezuje se na starozavjetnu proročku tradiciju (npr. Mudre izreke 3:34, Izaija 2:11). Ona nedvojbeno ukazuje da je istinska poniznost nužan preduvjet za primanje Božje milosti. Poniznost ovdje nipošto ne označava psihološki kompleks manje vrijednosti niti pasivnost, već jedino ispravno i realistično sagledavanje vlastitog bića pred svetim Bogom. Upravo takvo odricanje od lažne samodostatnosti otvara prostor za nadnaravno Božje djelovanje, konačno spasenje i vječnu proslavu pojedinca.