Tko god ne nosi svoj križ i ne ide za Mnom, ne može biti Moj učenik.
Tko god ne nosi svoj križ i ne ide za Mnom, ne može biti Moj učenik.
Ta tko od vas, želeći sagraditi kulu, neće najprije sjesti i proračunati trošak ima li za dovršetak?
Da mu se, kad postavi temelj, a ne mogne dovršiti, svi koji to gledaju ne bi počeli izrugivati
govoreći: 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne uzmognu dovršiti.'
Ili koji kralj, polazeći u rat sukobiti se s drugim kraljem, neće najprije sjesti i posavjetovati se je li kadar s deset tisuća sučeliti se s onim koji s dvadeset tisuća dolazi na njega?
Da mu se, kad postavi temelj, a ne mogne dovršiti, svi koji to gledaju ne bi počeli izrugivati
Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati
ἵνα μήποτε θέντος αὐτοῦ θεμέλιον καὶ μὴ ἰσχύοντος ἐκτελέσαι πάντες οἱ θεωροῦντες ἄρξωνται αὐτῷ ἐμπαίζειν
ina mēpote thentos autou themelion kai mē ischuontos ektelesai pantes hoi theōrountes arxōntai autō empaizein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da ne bi nekada postavivšega njega temelj i ne mogući dovršiti svi oni promatrajući počeli njemu izrugivati se"
1. da ne bi nekada Izvornik: ἵνα μήποτε [ina mēpote] Gramatika: Spoj namjernog veznika i niječne čestice s vremenskom nijansom ('ne ikada'), koji zajedno uvode negativnu namjeru ili upozorenje te traže konjunktiv glavnog glagola. Značenje: Izražava oprez pred neželjenim ishodom: razborito proračunavanje troška iz prethodnog stiha služi upravo tome da se spriječi javna sramota.
2. postavivšega njega temelj Izvornik: θέντος αὐτοῦ θεμέλιον [thentos autou themelion] Gramatika: Genitiv apsolutni s aoristnim participom aktivnim ('postavivši') i zamjenicom u genitivu, dok je imenica 'temelj' u akuzativu jednine bez člana. Aoristni particip označava radnju koja je uspješno obavljena i prethodi glavnoj radnji. Značenje: Polaganje temelja predstavlja početni zanos i vidljivi prvi korak u nasljedovanju Krista, koji sam po sebi nije dovoljan ako nema ustrajnosti do kraja.
3. i ne mogući Izvornik: καὶ μὴ ἰσχύοντος [kai mē ischuontos] Gramatika: Drugi dio genitiva apsolutnog, sada s participom prezenta aktivnog uz niječnu česticu μή. Prezent nasuprot prethodnom aoristu ističe trajno stanje nemoći koje nastupa nakon početnog koraka. Značenje: Glagol ἰσχύω znači imati snagu, moć ili sredstva; ovdje razotkriva unutarnju iscrpljenost onoga tko je u pothvat ušao bez stvarne spremnosti na žrtvu.
4. dovršiti Izvornik: ἐκτελέσαι [ektelesai] Gramatika: Aoristni infinitiv aktivni složenog glagola s prijedložnim prefiksom ἐκ- ('iz', 'do kraja'), koji označava cjelovito i konačno izvršenje radnje. Značenje: Korijen τελέω ('privesti cilju') pojačan prefiksom ἐκ- naglašava potpuno ostvarenje nauma, čime se podcrtava da učeništvo traži cjelovitu predanost, a ne polovične pokušaje.
5. svi oni promatrajući Izvornik: πάντες οἱ θεωροῦντες [pantes hoi theōrountes] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu množine s određenim članom ('oni koji promatraju'), pojačan pridjevom 'svi'. Prezent označava trajno i pažljivo gledanje. Značenje: Glagol θεωρέω ne znači tek letimično vidjeti, nego pažljivo promatrati kao gledatelj; život učenika odvija se pred očima svijeta koji pomno prati dosljednost njegove vjere.
6. počeli njemu izrugivati se Izvornik: ἄρξωνται αὐτῷ ἐμπαίζειν [arxōntai autō empaizein] Gramatika: Glagol u aoristnom konjunktivu medija (3. lice množine) ovisan o vezniku ἵνα μήποτε, uz dativ zamjenice i prezentski infinitiv. Aorist označava trenutak izbijanja poruge, a prezent infinitiva trajno ruganje koje potom slijedi. Značenje: Glagol ἐμπαίζω (doslovno 'igrati se s kim kao dijete') označava javno ismijavanje; nedovršena kula postaje trajan spomenik nepromišljenosti koji izaziva podsmijeh okoline.
Ovaj stih (Luka 14:29) smješten je u središte Isusovog učenja o cijeni učeništva. Kroz sliku graditelja koji je entuzijastično započeo gradnju postavivši temelj, ali nije osigurao sredstva za njezin završetak, Isus slikovito i snažno upozorava na opasnost površnog pristupanja vjeri.
Teološka poruka je jasna: nasljedovanje Krista ne smije biti nepromišljena odluka nošena prolaznim emocijama. Ono zahtijeva duboko promišljanje, samoodricanje i potpunu predanost. Duhovni neuspjeh onih koji započnu put, a zatim odustanu zbog životnih pritisaka ili nedostatka predanja, ne donosi samo osobni pad, već rezultira javnom sramotom. Takav neuspjeh daje povoda svijetu ('promatračima') da ismijava i samu osobu i evanđelje koje ona nesavršeno predstavlja.