A oni zašutješe. I prihvativši ga, izliječi ga i otpusti.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A oni zašutješe. I prihvativši ga, izliječi ga i otpusti.
I reče im: "Kojemu će od vas sin ili vol pasti u bunar, a da ga odmah neće izvući u subotnji dan?"
I ne mogoše Mu na to uzvratiti odgovor.
A kazivaše uzvanicima prispodobu, promatrajući kako birahu prva mjesta za stolom, te im govoraše:
"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj za stol na prvo mjesto, da ne bi uzvanik bio netko časniji od tebe,
I ne mogoše Mu na to uzvratiti odgovor.
I ne mogoše mu odgovoriti na to.
καὶ οὐκ ἴσχυσαν ἀνταποκριθῆναι αὐτῷ πρὸς ταῦτα.¶
kai ouk ischusan antapokrithēnai autō pros tauta
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ne mogoše uzvratiti odgovor prema ovima."
1. ne mogoše Izvornik: οὐκ ἴσχυσαν [ouk ischusan] Gramatika: Niječna čestica za objektivnu činjenicu uz glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Glagol u korijenu nosi pojam fizičke ili duhovne snage, moći i sposobnosti. Značenje: Njihova šutnja nije tek taktičko suzdržavanje, nego potpuna nemoć i razoružanost pred očitom istinom Isusova argumenta.
2. uzvratiti odgovor Izvornik: ἀνταποκριθῆναι [antapokrithēnai] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom (s medijskim, deponentnim značenjem), infinitiv. Dvostruka složenica s prijedlozima 'anti' (nasuprot, zauzvrat) i 'apo' (od) označava protuodgovor ili pobijanje. Značenje: Farizeji i zakonoznanci nemaju nikakav protuargument kojim bi mogli osporiti Isusovu logiku milosrđa a da pritom ne osude sami sebe.
3. prema ovima Izvornik: πρὸς ταῦτα [pros tauta] Gramatika: Prijedlog s pokaznom zamjenicom u akuzativu množine srednjeg roda. Srednji rod množine obuhvaća cjelinu onoga što se dogodilo i izreklo. Značenje: Izraz se odnosi podjednako na očigledno čudo ozdravljenja čovjeka i na neoborivo pitanje koje je Isus upravo postavio.
Ovaj stih (Luka 14:6) iznimno vjerno portretira apsolutni krah ljudske, ograničene mudrosti i religioznog legalizma kada se nađu suočeni s nepobitnom Božanskom Istinom. Isusovi protivnici, inače izuzetno vješti u polemikama i cjepidlačenju nad zakonom, dovedeni su u stanje ne puke tišine, već ontološke nemoći; pred argumentom utemeljenim na milosrđu i Božjem karakteru oni doslovno 'nisu imali snage' izustiti ni jedan jedini protuodgovor.
Ta tišina, međutim, nije bila znak njihovog obraćenja ni poniznog prihvaćanja istine, već znak dubokog poniženja i razoružanja njihove osornosti. Teološka poruka je dalekosežna: Isusov je autoritet suveren, i pred svjetlošću i težinom Njegove savršene mudrosti neminovno će zamuknuti svaka usta i biti ušutkan svaki ljudski izgovor.