Ili koji kralj, polazeći u rat sukobiti se s drugim kraljem, neće najprije sjesti i posavjetovati se je li kadar s deset tisuća sučeliti se s onim koji s dvadeset tisuća dolazi na njega?
Ako pak nije, dok je onaj još daleko, poslavši poslanstvo moli za mir.
Tako dakle svaki od vas koji se ne odrekne svega svojega imanja, ne može biti Moj učenik.
Dobra je dakle sol; ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti?
Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište; van je bacaju. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
Tako dakle svaki od vas koji se ne odrekne svega svojega imanja, ne može biti Moj učenik.
Tako dakle svaki od vas koji se ne odreče svega što ima ne može biti moj učenik.
Οὕτως οὖν πᾶς ἐξ ὑμῶν ὃς οὐκ ἀποτάσσεται πᾶσιν τοῖς ἑαυτοῦ ὑπάρχουσιν, οὐ δύναται εἶναί μου μαθητής.¶
Houtōs oun pas ex humōn hos ouk apotassetai pasin tois he'autou huparchousin ou dunatai einai mou mathētēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tako dakle svaki od vas koji ne oprašta se sa svima svojim imanjima, ne može biti moj učenik."
1. Tako dakle Izvornik: Οὕτως οὖν [Houtōs oun] Gramatika: Spoj načinskog priloga ('tako', 'na taj način') i zaključnog veznika ('dakle', 'stoga'). Izvodi izravan logički zaključak iz prethodnih dviju prispodoba o graditelju kule i kralju koji polazi u rat. Značenje: Pokazuje da prethodne usporedbe nisu bile tek općeniti savjeti o razboritosti, nego izravna slika cijene nasljedovanja. Kao što graditelj i kralj moraju procijeniti imaju li dovoljno za dovršetak, tako i učenik mora biti spreman dati sve.
2. svaki od vas Izvornik: πᾶς ἐξ ὑμῶν [pas ex humōn] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda uz prijedložni izraz s genitivom množine (partitivni izraz). Naglašava pojedinačnu odgovornost svakog pojedinca unutar mnoštva kojemu se govori. Značenje: Zahtjev učeništva ne dopušta iznimke ni povlaštene skupine; odnosi se na svakog pojedinca koji želi ići za Kristom.
3. oprašta se Izvornik: ἀποτάσσεται [apotassetai] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa, medijskog stanja, 3. lice jednine. Medij ovdje izražava osobnu, duboku uključenost subjekta koji se sam odvaja od nečega ('oprostiti se s kim/čim', 'reći zbogom', 'odreći se'), dok prezent označava trajni stav, a ne samo trenutnu odluku. Značenje: Izvorno u helenističkom grčkom znači 'oprostiti se na rastanku'. Učenik se ne odriče samo viška, nego zauzima trajni unutarnji i vanjski stav opraštanja od posjedovanja kao temelja svoje sigurnosti.
4. sa svima svojim imanjima Izvornik: πᾶσιν τοῖς ἑαυτοῦ ὑπάρχουσιν [pasin tois he'autou huparchousin] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktiva u dativu množine srednjeg roda (doslovno: 'onome što mu postoji / što mu je na raspolaganju'), određen članom i povratnom zamjenicom u genitivu. Dativ je padež zajedništva ili odnosa koji traži glagol opraštanja. Značenje: Označava cjelokupnu čovjekovu imovinu i sve ono na čemu gradi svoju egzistenciju. Odricanje obuhvaća sve što čovjek smatra 'svojim', čime se oslobađa prostor za potpunu pripadnost Bogu.
5. ne može biti moj učenik Izvornik: οὐ δύναται εἶναί μου μαθητής [ou dunatai einai mou mathētēs] Gramatika: Prezent indikativa glagola moći (mediopasivni oblik s aktivnim značenjem) uz prezent infinitiva glagola biti i imenicu u nominativu bez člana. Izriče objektivnu nemogućnost, a ne samo zabranu. Značenje: Treći put u ovom govoru ponavlja se ovaj strogi refren. Učeništvo nije djelomična obveza, nego potpuno predanje osobe u kojem podijeljena odanost između Krista i posjeda čini samo učeništvo nemogućim.
Ovaj stih (Luka 14:33) predstavlja vrhunac Isusovog govora o cijeni učeništva. Kroz prethodne prispodobe, Isus je upozorio na opasnost površnog entuzijazma koji ne promišlja što nasljedovanje Krista zapravo zahtijeva. Poruka je neumoljivo jasna: duhovno slijeđenje Krista zahtijeva apsolutni prioritet iznad svih materijalnih i zemaljskih sigurnosti.
Odricanje koje se ovdje traži nije prvenstveno poziv na doslovno asketsko siromaštvo (premda i to može biti uključeno), već poziv na potpunu promjenu autoriteta i gospodara. Isus zahtijeva isključivu odanost i vrhovnu vlast nad svim aspektima života vjernika. Tko god pokušava zadržati ultimativni suverenitet nad svojim životom, vremenom i posjedima, samim time logično i duhovno isključuje sebe iz autentičnog odnosa učeništva.