Evanđelje po Luki 8

1I dogodi se potom da i On prolažaše po gradovima i selima propovijedajući i blagovijesteći Kraljevstvo Božje, i dvanaestorica s Njime, 2i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izišlo sedam demona, 3i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, i Suzana, i mnoge druge koje im posluživahu od svojih imanja. 4A dok se skupljaše veliko mnoštvo i dok k Njemu pridolažahu oni iz gradova, reče u prispodobi: 5"Iziđe sijač posijati sjeme svoje. I dok je on sijao, jedno pade uz put i bi pogaženo, i ptice Nebeske pojedoše ga. 6I drugo pade na stijenu te, niknuvši, osuši se jer ne imaše vlage. 7I drugo pade usred trnja, i trnje, zajedno niknuvši, uguši ga. 8I drugo pade u dobru zemlju te, niknuvši, donese stostruk plod." Ovo govoreći, vikaše: "Tko ima uši da sluša, neka sluša!" 9Upitahu Ga pak učenici Njegovi kakva bi bila ova prispodoba. 10A On reče: "Vama je dano spoznati tajne Kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama, da gledajući ne gledaju i slušajući ne razumiju. 11A prispodoba je ova: sjeme je Riječ Božja. 12A oni uz put jesu oni koji su čuli; zatim dolazi đavao i uzima Riječ iz srca njihova, da ne bi povjerovali i spasili se. 13A oni na stijeni jesu koji, kada čuju, s radošću primaju Riječ, ali ovi nemaju korijena; oni neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje odstupaju. 14A ono što pade u trnje, to su oni koji su čuli, ali idući bivaju ugušivani brigama i bogatstvom i užicima života te ne donose zrela ploda. 15A ono u dobroj zemlji, to su oni koji u plemenitu i dobru srcu, čuvši Riječ, drže je i donose plod u ustrajnosti. 16Nitko pak, upalivši svjetiljku, ne pokriva je posudom niti je stavlja pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak, da oni koji ulaze vide svjetlost. 17Jer nema ništa skriveno što neće postati očitovano, niti tajno što se neće spoznati i na vidjelo izići. 18Pazite dakle kako slušate; jer tko god ima, dat će mu se, a tko god nema, i ono što misli da ima oduzet će se od njega." 19Stiže pak k Njemu majka i braća Njegova, ali ne mogahu doprijeti do Njega zbog mnoštva. 20I bi Mu javljeno: "Majka Tvoja i braća Tvoja stoje vani želeći Te vidjeti." 21A On, odgovorivši, reče im: "Majka Moja i braća Moja ovi su koji Riječ Božju slušaju i vrše." 22Dogodi se u jedan od onih dana da i On uđe u lađu i učenici Njegovi, te im reče: "Prijeđimo na drugu stranu jezera." I otisnuše se. 23A dok su oni plovili, On zaspa. I spusti se vihor vjetra na jezero, te se punjahu vodom i bijahu u opasnosti. 24Pristupivši pak, probudiše Ga govoreći: "Učitelju, Učitelju, propadamo!" A On, probudivši se, zaprijeti vjetru i valovlju vode; i prestaše, i nastade utiha. 25A On im reče: "Gdje je vjera vaša?" A oni se, prestrašivši se, zadiviše govoreći jedni drugima: "Tko je dakle Ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju Mu se?" 26I doploviše u gergezenski kraj, koji je nasuprot Galileji. 27A kad On iziđe na kopno, susrete Ga neki čovjek iz grada koji je imao demone. I već dugo vremena ne oblačaše haljine i ne boravljaše u kući, nego u grobovima. 28Vidjevši pak Isusa, kriknu, pade pred Njega i jakim glasom reče: "Što ja imam s Tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim Te, ne muči me!" 29Jer zapovijedaše nečistomu duhu da iziđe iz čovjeka. Mnogokrat ga je naime bio pograbio, te su ga vezivali lancima i okovima držeći ga pod stražom, ali on bi raskidao sveze i demon bi ga gonio u pustinje. 30Upita ga pak Isus: "Kako ti je ime?" A on reče: "Legija", jer mnogi demoni uđoše u njega. 31I moljahu Ga da im ne zapovjedi otići u bezdan. 32A ondje bijaše veliko krdo svinja koje je paslo na gori; i zamoliše Ga da im dopusti ući u njih. I dopusti im. 33Izišavši pak demoni iz čovjeka, uđoše u svinje; i jurnu krdo niz strminu u jezero i utopi se. 34A kad pastiri vidješe što se dogodilo, pobjegoše te javiše u grad i po poljima. 35Iziđoše pak vidjeti što se dogodilo te dođoše k Isusu i nađoše čovjeka iz kojega iziđoše demoni gdje sjedi odjeven i pri zdravomu razumu do nogu Isusovih, i prestrašiše se. 36A očevici im javiše kako bi spašen opsjednuti. 37I zamoli Ga sve mnoštvo iz gergezenske okolice da ode od njih, jer bijahu obuzeti velikim strahom. A On uđe u lađu i vrati se. 38Moljaše Ga pak čovjek iz kojega bijahu izišli demoni da bude s Njim, ali ga On otpusti govoreći: 39"Vrati se u dom svoj i pripovijedaj sve što ti učini Bog." I ode po svemu gradu propovijedajući sve što mu učini Isus. 40A kad se Isus vraćaše, dočeka Ga mnoštvo jer Ga svi iščekivahu. 41I gle, dođe čovjek komu je ime Jair, a on bijaše nadstojnik sinagoge; i pavši do nogu Isusovih, moljaše Ga da uđe u kuću njegovu, 42jer imaše kćer jedinorođenu, od oko dvanaest godina, i ona umiraše. A dok On iđaše, mnoštvo Ga je stiskalo. 43A žena koja bolovaše od krvarenja dvanaest godina, koja je na liječnike potrošila sav svoj imetak i nitko je nije mogao izliječiti, 44pristupivši straga, dotaknu se rese ogrtača Njegova, i umah stade krvarenje njezino. 45I reče Isus: "Tko Me se to dotaknuo?" A kako svi nijekahu, reče Petar: "Učitelju, mnoštvo Te stišće i pritišće." 46A Isus reče: "Netko Me se dotaknuo, jer Ja spoznah da je Sila izišla iz Mene." 47Vidjevši pak žena da ne ostade skrivena, dršćući dođe i, pavši ničice pred Njega, pred svim pukom objavi zbog kojeg Ga se uzroka dotaknula i kako umah bi izliječena. 48A On joj reče: "Kćeri, vjera tvoja spasila te je; idi u miru!" 49Dok On još govoraše, dolazi netko od nadstojnika sinagoge govoreći: "Umrla je kći tvoja, ne muči više Učitelja." 50A Isus, čuvši to, odgovori mu: "Ne boj se; samo vjeruj, i bit će spašena." 51Došavši pak u kuću, ne dopusti nikomu ući s Njim osim Petru, Ivanu i Jakovu te ocu i majci djetetovoj. 52A svi plakahu i naricahu za njom. On pak reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava." 53I podsmjehivahu Mu se, znajući da je umrla. 54A On, uhvativši je za ruku, povika govoreći: "Djevojčice, ustani!" 55I vrati se duh njezin, i ustade umah; a On zapovjedi da joj daju jesti. 56I zapanjiše se roditelji njezini; a On im zapovjedi da nikomu ne kažu što se dogodilo.