A dok su oni plovili, On zaspa. I spusti se vihor vjetra na jezero, te se punjahu vodom i bijahu u opasnosti.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A dok su oni plovili, On zaspa. I spusti se vihor vjetra na jezero, te se punjahu vodom i bijahu u opasnosti.
Pristupivši pak, probudiše Ga govoreći: "Učitelju, Učitelju, propadamo!" A On, probudivši se, zaprijeti vjetru i valovlju vode; i prestaše, i nastade utiha.
A On im reče: "Gdje je vjera vaša?" A oni se, prestrašivši se, zadiviše govoreći jedni drugima: "Tko je dakle Ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju Mu se?"
I doploviše u gergezenski kraj, koji je nasuprot Galileji.
A kad On iziđe na kopno, susrete Ga neki čovjek iz grada koji je imao demone. I već dugo vremena ne oblačaše haljine i ne boravljaše u kući, nego u grobovima.
A On im reče: "Gdje je vjera vaša?" A oni se, prestrašivši se, zadiviše govoreći jedni drugima: "Tko je dakle Ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju Mu se?"
A njima reče: gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?
Εἶπεν δὲ αὐτοῖς· ποῦ ἐστιν ἡ πίστις ὑμῶν; φοβηθέντες δὲ ἐθαύμασαν λέγοντες πρὸς ἀλλήλους· τίς ἄρα οὗτός ἐστιν ὅτι καὶ τοῖς ἀνέμοις ἐπιτάσσει καὶ τῷ ὕδατι, καὶ ὑπακούουσιν αὐτῷ;
Eipen de autois pou estin hē pistis humōn phobēthentes de ethaumasan legontes pros allēlous tis ara houtos estin hoti kai tois anemois epitassei kai tō hudati kai hupakouousin autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak njima: gdje ta vjera vaša? Prestrašivši se pak zadiviše se govoreći k jedni drugima: tko dakle ovaj jest da čak tim vjetrovima zapovijeda i toj vodi, i pokoravaju se njemu?"
1. gdje ta vjera vaša Izvornik: ποῦ ἡ πίστις ὑμῶν [pou hē pistis humōn] Gramatika: Rečenica bez kopulativnog glagola 'biti' u kojoj imenica ženskog roda u nominativu jednine stoji s određenim članom i ličnom zamjenicom u genitivu množine. Značenje: Određeni član uz imenicu 'vjera' upućuje na konkretnu vjeru koju su učenici već trebali imati i primijeniti u krizi, pa Isusovo pitanje ne poriče njezino postojanje nego proziva njihovu nemoć da se u oluji oslone na Njega.
2. Prestrašivši se pak zadiviše se Izvornik: φοβηθέντες δὲ ἐθαύμασαν [phobēthentes de ethaumasan] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s medijalnim, deponentnim značenjem) u nominativu množine muškog roda prethodi glavnom glagolu u aoristu aktivnom, 3. lice množine, povezanom veznikom blagog prijelaza. Značenje: Strah više nije panika pred olujom, nego sveto strahopoštovanje i zapanjenost pred Božjom prisutnošću koja se očitovala u suverenom gospodarenju nad kaosom prirode.
3. tko dakle ovaj jest Izvornik: τίς ἄρα οὗτός ἐστιν [tis ara houtos estin] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine pojačana je zaključnom česticom koja izražava iznenađenje i neminovno pitanje koje proizlazi iz viđenog. Značenje: Središnje kristološko pitanje u Lukinu evanđelju: čudo ne daje gotov odgovor, nego razbija dotadašnje ljudske okvire i prisiljava učenike da prepoznaju božanski identitet Onoga koji je s njima u lađi.
4. zapovijeda Izvornik: ἐπιτάσσει [epitassei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, koji uz dativ objekta (vjetrovima i vodi) izražava trajnu vlast i autoritativno izdavanje naloga. Značenje: U Starom zavjetu isključivo Bog zapovijeda silama mora i vjetra; Isus ovdje nastupa s istim vrhovnim autoritetom Stvoritelja.
5. pokoravaju se Izvornik: ὑπακούουσιν [hupakouousin] Gramatika: Složeni glagol (od prijedloga 'pod' i glagola 'slušati') u prezentu aktivnom, 3. lice množine, s osobnim objektom u dativu jednine. Značenje: Doslovno 'slušati odozdo', odnosno podložiti se nečijoj riječi; personificirane sile kaosa trenutačno i poslušno odgovaraju na Isusov glas.
Ovaj redak izražava ključni kristološki trenutak u kojem učenici doživljavaju Isusov božanski autoritet nad surovim prirodnim silama. Isusov retorički ukor 'Gdje je vaša vjera?' ukazuje na to da prava vjera nije samo puko intelektualno prepoznavanje, već čvrsto pouzdanje u Njegovu spasonosnu prisutnost i moć, čak i usred naoko bezizlaznih životnih oluja.
Fokus stiha brzo prelazi sa smirivanja prirode na reakciju učenika, koje sada obuzima duboko strahopoštovanje. Shvaćaju da Isus posjeduje atribute koji u starozavjetnoj tradiciji pripadaju isključivo Bogu - apsolutnu suverenost nad kaosom, morem i vjetrom. Njihovo pitanje 'Tko je dakle ovaj?' postavlja temelj za dublje razumijevanje Isusovog identiteta, označavajući prijelaz od percepcije Isusa kao samo velikog učitelja prema kasnijem priznanju Isusa kao Sina Božjega.