A kad On iziđe na kopno, susrete Ga neki čovjek iz grada koji je imao demone. I već dugo vremena ne oblačaše haljine i ne boravljaše u kući, nego u grobovima.
Vidjevši pak Isusa, kriknu, pade pred Njega i jakim glasom reče: "Što ja imam s Tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim Te, ne muči me!"
Jer zapovijedaše nečistomu duhu da iziđe iz čovjeka. Mnogokrat ga je naime bio pograbio, te su ga vezivali lancima i okovima držeći ga pod stražom, ali on bi raskidao sveze i demon bi ga gonio u pustinje.
Upita ga pak Isus: "Kako ti je ime?" A on reče: "Legija", jer mnogi demoni uđoše u njega.
I moljahu Ga da im ne zapovjedi otići u bezdan.
Jer zapovijedaše nečistomu duhu da iziđe iz čovjeka. Mnogokrat ga je naime bio pograbio, te su ga vezivali lancima i okovima držeći ga pod stražom, ali on bi raskidao sveze i demon bi ga gonio u pustinje.
Jer Isus zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka: jer ga mučaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga čuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga đavo po pustinji.
παρήγγειλεν γὰρ τῷ πνεύματι τῷ ἀκαθάρτῳ ἐξελθεῖν ἀπὸ τοῦ ἀνθρώπου· πολλοῖς γὰρ χρόνοις συνηρπάκει αὐτόν, καὶ ἐδεσμεύετο ἁλύσεσιν καὶ πέδαις φυλασσόμενος, καὶ διαρρήσσων τὰ δεσμὰ ἠλαύνετο ὑπὸ τοῦ δαιμονίου εἰς τὰς ἐρήμους.
parēngeilen gar tō pneumati tō akathartō exelthein apo tou anthrōpou pollois gar chronois sunērpakei auton kai edesmeueto halusesin kai pedais phulassomenos kai diarrēssōn ta desma ēlauneto hupo tou daimoniou eis tas erēmous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zapovijedio je naime duhu onomu nečistomu izići od čovjeka; mnogim naime vremenima pograbio bijaše njega, i vezivan bijaše lancima i okovima čuvan bivajući, i raskidavajući sveze gonjen bijaše od demona u pustinje."
1. Zapovijedio je naime Izvornik: παρήγγειλεν γὰρ [parēngeilen gar] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, praćen uzročnom česticom γὰρ (naime, jer) koja objašnjava uzrok krika iz prethodnog stiha. Aorist ovdje označava autoritativni čin zapovijedi koji je već započeo prije nego što je demon preklinjao. Značenje: Glagol izvorno označava vojnu ili službenu zapovijed koja se prenosi s vrhovnog autoriteta. Time se ističe da Isus ne pregovara sa silama zla, nego nastupa s apsolutnom vlašću zapovjednika.
2. mnogim naime vremenima pograbio bijaše njega Izvornik: πολλοῖς γὰρ χρόνοις συνηρπάκει αὐτόν [pollois gar chronois sunērpakei auton] Gramatika: Imenica i pridjev u dativu množine izražavaju trajanje ili učestalost u vremenu (kroz dugo vrijeme ili u mnogim navratima). Glagol je u pluskvamperfektu aktivnom indikativa, 3. lice jednine, što označava radnju koja se dogodila u prošlosti s trajnim posljedicama do trenutka susreta s Isusom. Značenje: Glagol συναρπάζω (synarpazō) znači nasilno zgrabiti, oteti ili povući sa sobom tako da žrtva gubi svaku kontrolu. Prikazuje potpunu zarobljenost čovjeka pod dugotrajnom tiranijom zle sile.
3. vezivan bijaše lancima i okovima čuvan bivajući Izvornik: ἐδεσμεύετο ἁλύσεσιν καὶ πέδαις φυλασσόμενος [edesmeueto halusesin kai pedais phulassomenos] Gramatika: Glavni glagol je u imperfektu pasivnom indikativa, što označava ponavljanu radnju u prošlosti (stalno su ga iznova vezivali), praćen dativima sredstva (lancima za ruke i okovima za noge). Particip prezenta pasivnog u nominativu jednine (φυλασσόμενος) opisuje istovremenu okolnost stalnog nadziranja. Značenje: Ljudsko društvo pred duhovnim zlom poznaje samo vanjsku prisilu i izolaciju. Lanci i okovi svjedoče o nemoći ljudskih sredstava da donesu istinsko oslobođenje i iscjeljenje.
4. raskidavajući sveze gonjen bijaše od demona u pustinje Izvornik: διαρρήσσων τὰ δεσμὰ ἠλαύνετο ὑπὸ τοῦ δαιμονίου εἰς τὰς ἐρήμους [diarrēssōn ta desma ēlauneto hupo tou daimoniou eis tas erēmous] Gramatika: Particip prezenta aktivnog (διαρρήσσων) i glagol u imperfektu pasivnom (ἠλαύνετο) pokazuju ponavljani obrazac: kad god bi raskinuo okove, bivao je tjeran. Prijedlog ὑπὸ s genitivom označava izravnog vršitelja radnje u pasivnoj rečenici (od strane demona). Značenje: Nadljudska snaga kojom kida okove nije znak čovjekove slobode, nego još dubljeg ropstva jer ga demon tjera poput tegleće životinje ili lađe na oluji. Pustinja je u biblijskoj slici svijeta obitavalište demona, mjesto smrti i potpune isključenosti iz zajednice živih.
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (8:29) duboko je svjedočanstvo o potpunom kontrastu između destruktivne naravi zla i osloboditeljske moći Isusa Krista. Kroz opis muke opsjednutoga – obilježene nasilnim zarobljavanjem od strane demona, fizičkim kidanjem okova i divljim tjeranjem u potpunu izolaciju pustinje – evanđelist jasno prikazuje užasno stanje u kojem se čovjek nalazi kada izgubi svoje dostojanstvo i postane robom mračnih sila.
Međutim, središnja poruka teksta počiva u Isusovom neprikosnovenom autoritetu. Ono što cijelo društvo nije moglo ukrotiti godinama pokušavajući s okovima i fizičkom silom, Isus rješava jedino snagom svoje izgovorene zapovijedi. Stih snažno afirmira da jedino Krist ima konačnu moć suprotstaviti se dubinskom zlu te osloboditi zarobljenika, obnavljajući pritom njegov razum, dostojanstvo i pripadnost zajednici.