Jer zapovijedaše nečistomu duhu da iziđe iz čovjeka. Mnogokrat ga je naime bio pograbio, te su ga vezivali lancima i okovima držeći ga pod stražom, ali on bi raskidao sveze i demon bi ga gonio u pustinje.
Upita ga pak Isus: "Kako ti je ime?" A on reče: "Legija", jer mnogi demoni uđoše u njega.
I moljahu Ga da im ne zapovjedi otići u bezdan.
A ondje bijaše veliko krdo svinja koje je paslo na gori; i zamoliše Ga da im dopusti ući u njih. I dopusti im.
Izišavši pak demoni iz čovjeka, uđoše u svinje; i jurnu krdo niz strminu u jezero i utopi se.
I moljahu Ga da im ne zapovjedi otići u bezdan.
I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.
καὶ παρεκάλουν αὐτὸν ἵνα μὴ ἐπιτάξῃ αὐτοῖς εἰς τὴν ἄβυσσον ἀπελθεῖν.
kai parekaloun auton ina mē epitaxē autois eis tēn abusson apelthein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I moljahu ga da ne zapovjedi njima u bezdan otići."
1. moljahu ga Izvornik: παρεκάλουν αὐτὸν [parekaloun auton] Gramatika: Glagol je u imperfektu aktivnom indikativa, 3. lice množine, s osobnim zamjeničkim objektom u akuzativu jednine. Imperfekt izražava trajnu, ustrajnu i ponavljanu radnju (neprestano su ga preklinjali). Subjekt prelazi u množinu jer sada progovara mnoštvo otkriveno u prethodnom stihu. Značenje: Moćna 'Legija' pred Isusom gubi svu svoju silovitost i spada na ustrajno preklinjanje. Time se zorno pokazuje da demoni nemaju nikakvu samostalnu vlast pred Božjim Sinom, nego ovise o njegovoj riječi.
2. da ne zapovjedi njima Izvornik: ἵνα μὴ ἐπιτάξῃ αὐτοῖς [ina mē epitaxē autois] Gramatika: Veznik ἵνα s niječnom česticom μὴ uvodi izričnu (objektnu) rečenicu sadržaja molbe, a glagol je u aoristu aktivnom konjunktiva, 3. lice jednine. Zamjenica αὐτοῖς je u dativu množine srednjeg roda jer se slaže s imenicom δαιμόνια (demoni) iz prethodnog stiha. Značenje: Glagol ἐπιτάσσω (epitassō) označava neopozivu zapovijed nadređenoga. Zlodusi priznaju Isusov vrhovni sudački autoritet kojemu se ne mogu oduprijeti ako on izrekne konačnu naredbu.
3. u bezdan otići Izvornik: εἰς τὴν ἄβυσσον ἀπελθεῖν [eis tēn abusson apelthein] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom ženskog roda (εἰς τὴν ἄβυσσον) označava smjer kretanja u dubinu, dok je glagol u infinitivu drugog aorista aktivnog i dopunjuje glagol zapovijedanja. Značenje: Riječ ἄβυσσος (abyssos, od prefiksa a- 'bez' i bythos 'dubina, dno') u grčkom prijevodu Staroga zavjeta prevodi hebrejski 'tehom' (pramorski bezdan), a u novozavjetnoj teologiji označava zatvor za pale duhove i mjesto konačne kazne. Demoni strahuju da ih Isus već sada, prije konačnog suda, ne pošalje u potpunu izolaciju.
Ovaj stih (Luka 8,31) izravno otkriva duboku svjesnost demonskog svijeta o identitetu i suverenitetu Isusa Krista. Zlodusi savršeno dobro znaju da Krist posjeduje apsolutnu vlast nad njihovom sudbinom i da ih samo jedna Njegova zapovijed može osuditi na vječno zatočeništvo u bezdanu.
Ovdje se slika dramatičan obrat: zli duhovi koji su nemilosrdno mučili i kontrolirali čovjeka iz Gerase, sada se nalaze u poziciji neopisivog straha, potpune nemoći i očajničkog preklinjanja pred Kristom. Ovaj prizor služi kao moćan podsjetnik na konačnu i neosporivu Kristovu pobjedu nad svim silama tame.