I doploviše u gergezenski kraj, koji je nasuprot Galileji.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I doploviše u gergezenski kraj, koji je nasuprot Galileji.
A kad On iziđe na kopno, susrete Ga neki čovjek iz grada koji je imao demone. I već dugo vremena ne oblačaše haljine i ne boravljaše u kući, nego u grobovima.
Vidjevši pak Isusa, kriknu, pade pred Njega i jakim glasom reče: "Što ja imam s Tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim Te, ne muči me!"
Jer zapovijedaše nečistomu duhu da iziđe iz čovjeka. Mnogokrat ga je naime bio pograbio, te su ga vezivali lancima i okovima držeći ga pod stražom, ali on bi raskidao sveze i demon bi ga gonio u pustinje.
Upita ga pak Isus: "Kako ti je ime?" A on reče: "Legija", jer mnogi demoni uđoše u njega.
Vidjevši pak Isusa, kriknu, pade pred Njega i jakim glasom reče: "Što ja imam s Tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Molim Te, ne muči me!"
A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu i reče zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te, ne muči me.
ἰδὼν δὲ τὸν Ἰησοῦν καὶ ἀνακράξας προσέπεσεν αὐτῷ καὶ φωνῇ μεγάλῃ εἶπεν· τί ἐμοὶ καὶ σοί, Ἰησοῦ, υἱὲ τοῦ θεοῦ τοῦ ὑψίστου; δέομαί σου, μή με βασανίσῃς.
idōn de ton Iēsoun kai anakraxas prosepesen autō kai phōnēa megalē eipen ti emoi kai soi Iēsou huie tou theou tou hupsistou deomai sou mē me basanisēs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vidjevši pak tog Isusa kriknuvši pade pred njega i glasom velikim reče: što meni i tebi, Isuse, sine tog Boga tog Svevišnjega? Molim te, nemoj me mučiti."
1. Vidjevši ... kriknuvši pade pred Izvornik: ἰδὼν ... ἀνακράξας προσέπεσεν [idōn ... anakraxas prosepesen] Gramatika: Dva participa aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda prethode glavnom glagolu u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, koji upravlja dativom. Značenje: Nizanje triju aoristnih oblika stvara snažnu dramatičnu brzinu: sam pogled na Isusa izaziva trenutačni krik užasa i prisilno padanje ničice pred Njegovim autoritetom.
2. što meni i tebi Izvornik: τί ἐμοὶ καὶ σοί [ti emoi kai soi] Gramatika: Doslovni semitizam bez glagola: upitna zamjenica srednjeg roda u nominativu jednine praćena naglašenim osobnim zamjenicama 1. i 2. lica jednine u dativu posvojnosti ili interesa. Značenje: Klasični biblijski idiom (heb. mah-li valakh) kojim se odbija tuđe uplitanje i ističe nepremostiv jaz: 'Što mi imamo zajedničko?' ili 'Zašto se uplićeš u moje poslove?'
3. sine tog Boga tog Svevišnjega Izvornik: υἱὲ τοῦ θεοῦ τοῦ ὑψίστου [huie tou theou tou hupsistou] Gramatika: Imenica u vokativu jednine na koju se veže genitiv jednine imenice 'Bog' i pridjeva u superlativu, oboje s određenim članom. Značenje: Izraz 'Bog Svevišnji' bio je uobičajen naziv kojim su pogani i Židovi u dijaspori označavali vrhovnog Boga; nečisti duh točno izgovara Isusovu titulu u pokušaju da se duhovno zaštiti imenovanjem Njegova identiteta.
4. Molim te Izvornik: δέομαί σου [deomai sou] Gramatika: Deponentni glagol u prezentu medijalnom/pasivnom, indikativ, 1. lice jednine, koji svoj objekt traži u genitivu. Značenje: Izražava goruću molbu iz stanja nemoći i ovisnosti; sila koja je godinama nesmiljeno lomila čovjeka sada je sama svedena na bespomoćnog prosjaka pred Isusom.
5. nemoj me mučiti Izvornik: μή με βασανίσῃς [mē me basanisēs] Gramatika: Odrična čestica s konjunktivom aorista aktivnog u 2. licu jednine tvori zabranu započinjanja radnje. Značenje: Glagol izvorno označava ispitivanje kovine kamenom kušnje, a u biblijskom govoru odnosi se na eshatološku kaznu i sud; demoni strahuju da ih Isus već sada šalje u konačnu propast. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava. Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša ('spasiti', 'osloboditi'). U ovom se stihu pojavljuje dvaput: prvo u akuzativu (Ἰησοῦν), a zatim u vokativu (Ἰησοῦ).
Ovaj stih iz Evanđelja po Luki (8,28) predstavlja jedan od najsnažnijih prikaza Kristovog autoriteta nad duhovnim svijetom tame u cijelom Novom zavjetu. Kroz doslovni prijevod i analizu jasno vidimo dramatičnu scenu u kojoj se entitet koji terorizira cijeli kraj suočava s Isusom te odmah biva sveden na očajnika koji pada ničice i moli za milost. Susret je prepun kontrasta – demonski vrisak i padanje pred Isusom naspram potpune i nepogrešive svijesti o tome tko je zapravo Isus, dok Ga svjetina još uvijek nije istinski prepoznala.
Teološki gledano, ovaj redak postavlja jasan temelj za razumijevanje Isusovog božanstva i Njegovog apsolutnog suvereniteta nad cjelokupnim stvorenjem, uključujući pobunjene duhovne sile. Demoni su paradoksalno prvi koji javno iznose savršeno točnu teološku tvrdnju nazivajući Ga 'Sinom Boga svevišnjega'. Njihov krik straha i molba da ne budu 'mučeni' otkrivaju duboku eshatološku stvarnost: sile tame vrlo dobro znaju da su poražene i prepoznaju u Isusu svog pravednog, konačnog Suca koji ima vlast da ih zauvijek uništi.